Wonder Woman 1984: Superherojski film koji je izgubio svoju moć!



Filmofili širom svijeta, odnosno oni u dometu HBO Maxa, božićne i novogodišnje praznike su mogli provesti uz jedan od najiščekivanijih filmova ove godine - Wonder Woman 1984. Ostali su morali riskirati svoje zdravlje ukoliko su se odlučili na gledanje filma u kinu. Je li se isplatilo? Pa, mišljenja o nastavku avantura Diane Price u režiji Patty Jenkins su najblaže rečeno pomiješana. Ova godina je po mnogočemu bila čudna godina, pogotovo za superherojski žanr, zbog čega je WW84 tek drugi takav film koji je izašao ove godine nakon filma o Harley Quinn (Vin Dieselov Bloodshot ne želim niti da uračunam). Nakon jako dobrog i kvalitetnog prvog filma, veselio sam se onome što su nam Jenkins i Gadot pripremile u nastavku, pogotovo nakon što je film nekoliko puta bio odgađan.


WW84 kao što i sam naslov otkriva, Dianu Prince opet smiješta u prošlost, daleko od Justice League dana, tačnije u '80. godine. Film otvara scena iz njenog djetinjstva. Za vrijeme utrke na takmičenju koje izgleda kao Olimpijada na Themysciri. Ovaj segment služi kao uvod i motiv koji će kasnije imati bitnu ulogu u životu Diane. No, osim toga, obećavao je dinamičan i uzbudljiv film koji je ubrzo potom pratio segment prebačen u filmsku sadašnjost, tj. '80. godine u kojem Wonder Woman spriječi pljačku antikvarnice u tržnom centru. Posljednjih godina je ovaj vremenski period postao pravi hit u filmskoj industriji, a jedan od najlakših načina kako ga prikazati je smjestiti radnju u tržni centar okupan jarkim bojama.


Već smo manje od pola sata u filmu, i WW84 izgleda jako dobro, no ubrzo potom nastaju prvi problemi kojih se Jenkins i ostali ne uspijevaju otarasiti do kraja filma. Patty Jenkins se u nastavku, osim u ulozi režiserke, pojavljuje i kao scenaristica koja je film pisala u suradnji sa Geoffom Johnsom, neizostavnim autorom DC filmova i serija. Za Jenkins je ovo prvi scenaristički projekat još od blistavog filma Monster iz 2003. godine, koji je također i režirala. Njen talent je neosporan, ali u WW84 jednostavno nešto nije štimalo. Neke mehanizme je trebalo podmazati, neke zamijeniti.



O čemu je riječ? Pa nakon navedenih, hajmo reći uvodnih scena na Themysciri i u tržnom centru, dolazi period uvođenja narativa, a sa njim i drugih likova, kao i potencijalnih motivacija za nastanak neprijatelja i samim tim superherojskog zapleta. Jenkins i Johns su tom prilikom, poput kakvih scenarističkih manijaka, odlučili da upotrijebe sve moguće klišeje koje su mogli pronaći. Od smotane štreberke Barbare Minerve (Kristen Wiig) koja zapinje na liniju od pločica, a pri tome radi u prestižnom muzeju i rukuje s neprocjenjivim arheološkim predmetima, do televizijske ličnosti Maxwella Lorda (Pedro Pascal) kojemu uspjeh neprestano odmiče za dlaku dok njegov sin iz raspadnutog braka samo želi da provodi vrijeme sa svojim ocem. U miks treba dodati i labavu romantičnu Dianinu priču.


Upravo isklišejiziranim građenjem narativa i napetosti, Jenkins i Johns uspijevaju postići da jedan superherojski film već u prvih sat vremena postane dosadan. Stvaranje ove emocije uvjetuje i nekonzistentnost radnje, kao i neuravnoteženost ritma i stila. Superherojski filmovi su specifičan tip filmova koji za uspjeh treba da vagaju između superherojske akcije i razvoja karaktera izvan njihovih odijela. Wonder Woman 1984 ne uspijeva niti u jednom od ova dva segmenta. Mnogo je tu labavih krajeva koji se ne nadovezuju na nešto dalje i veće, karakterizacija likova je slabašna, gotovo jednodimenzionalna. Superherojski karakteri su došli do tog nivoa da su, kako god okreneš, već postali domenom klišeja i trivijalnosti, ali ako su klišeji urađeni kvalitetno, onda se može pronaći prostora za uživanje. Međutim, u ovom slučaju toga naprosto nema. Metamorfoze likova iz dobrih u loše se jednostavno doimaju nedovoljno motivirane, iskarikirane i odrađene samo kako bi postojao negativac. Štaviše, WW84 ima dva negativca, što se uvijek ispostavi kao zamkom za režisere (pogledajmo Spiderman 3 i Amazing Spiderman 2). Jedan film nema dovoljno vremena i prostora za motivacijski i karakterni razvoj dva negativca uz isti postupak koji mora sprovesti na glavnom liku, tj. superheroju, kako za njegov superherojski život, tako i za privatni.


I to je možda problem koji najviše narušava strukturu WW84. Do te mjere da u prvih sat i po filma imamo samo dvije Wonder Woman akcijske sekvence. Prvu sam već naveo, a druga je kada ona nastoji zaustaviti kolonu oklopnih vozila na autoputu. Ne tvrdim da superherojski filmovi trebaju da pršte od akcije, osvrnimo se na The Dark Knight trilogiju. Christian Bale je najvećim dijelom Bruce Wayne, a tek 10% filmova otpada na Batmana.


S druge strane, ne možemo ovo uvijek uzeti za zlo, jer je ovo boljka od koje boluje većina superherojskih filmova. Od Sonyjevih pokušaja, preko DC naslova do Marvelovog univerzuma problem razvoja svih likova, a pogotovo kvalitetnih negativaca nije ništa novo. MCU je u svoja 22 filma imao vjerovatno tri kvalitetno izgrađena negativca sa Thanosom na čelu, a sjetimo se koliko im je trebalo da izgrade i njega kao najvećom kosmičkom prijetnjom. U tom pogledu, Pedro Pascal i Kristen Wiig prije svega gledateljima donose kvalitetne glumačke performanse koji nadoknađuju sve nedostatke kod Gal Gadot. Tome treba dodati i Chrisa Pinea koji radi ono što radi, a njegova uloga je samo motiv za razvoj Diane Prince i dalje od toga ne ide. Njegove situacije u filmu se ne želim doticati jer je poprilično loše koncipirana i zamišljena, pa čak i realizirana.


Još jedan od problema s kojima se WW84 suočava jesu specijalni efekti. Oni su jedan od ključnih elemenata za uspješne akcijske sekvence u superherojskim filmovima. Prvi WW film je imao neke jako kvalitetne borbe i efekte, i to ne samo u poređenju s drugim DC filmovima, već općenito u žanru. Vjerovatno su svima u pamćenju ostale scene u rovovima Prvog svjetskog rata ili Dianin trk kroz ničiju zemlju. Svi smo očekivali nešto slično i u nastavku. Da se vratim na njenu borbu protiv oklopnih vozila. Ako ste već pogledali film i čitate ovaj tekst, ali i u slučaju da niste sjetite se ovoga kada budete gledali - potražite na internetu scene iz indijskih superherojskih filmova i uporedite s ovim filmom. Wonder Woman 1984 djeluje kao da je Bollywoodska produkcija, a ne Hollywood.



Nakon gledanja filma sam potražio informacije o budžetu filma, jer film koji finalnu borbu protiv velikog neprijatelja, koji je u ovom slučaju Cheetah, maskira blurovanim scenama u mraku u stvari prikriva svoj nedostatak sredstava za kreiranje kvalitetnije borbe. No, WW84 je imala budžet od 200 miliona dolara i kada uz to postavite da su specijalni efekti jedan od ključnih vizuelnih aspekata superherojskih filmova, onda se moramo pitati na šta su pare potrošene. Scenografija i kostimografija '80. godina su nešto što jedan studio kao što je Warner Bros. posjeduje u brojnim skladištima i prostorima. Osim toga, WW84 se skoro ni počemu ne odlikuje kao da je smješten u navedeni period. Uz nekoliko bljeskova odjeće i starih automobila, čitava atmosfera '80. je izostala. Na to značajno izostaje i zvuk ovog perioda. Iako film ima blistavu muzičku pozadinu koju je kreirao Hans Zimmer, autentičnih muzičkih kompozicija iz '80. nema. Štaviše, ako je 1984. već stavljeno u naslov onda bi taj vremenski period, pa čak ta godina posebno, trebala imati značajan uticaj na samu radnju. No to nije slučaj, štaviše, možete reći i da je 1994. godina i ne bi imali nikakve vizualne ili narativne razlike u filmu.


Čitav ovaj tekst pišem teška srca, jer takvo nešto je teško velikom pop-culture junkieju i fanu superheroja bez obzira na medij. Ovo su tehničke stvari koje jednog filmofila bodu u oči. No, Wonder Woman 1984 nije namijenjen samo za filmofile i pop-culture junkieje. On je istovremeno i za porodice koje žele provesti večer zajedno uz filmu, za mlade djevojčice i djevojke koje odrastaju u surovom i sirovom svijetu, za potlačene, zaboravljene, one koje iskorištavaju, oni koji žele uspjeti u životu. I upravo je to mjesto gdje Jenkins uspijeva prenijeti svoju namjeru. Nekome se ti trenuci mogu činiti patetičnim i jednostavnim, ali nekada su upravo jednostavne stvari koje nose snažnu i kompleksnu poruku. Zbog toga je Wonder Woman 1984 odličan izbor za završetak jedne jako loše godine, film koji nas treba podsjetiti da se s nekim stvarima treba oprostiti i da uvijek postoji nešto lijepo i dobro na šta trebamo gledati u budućnosti.


Nažalost, mimo svega potonjeg, WW84 je još jedno blijedo superherojsko izdanje koje će svoje mjesto pronaći u grupi filmova kao što su Batman Forever, X-Men Origins: Wolverine, Green Lantern i Fantastic Four. U trenutku pisanja ovog teksta, iz Warner Bros. su najavili kako je već u planu treći film o Wonder Woman, te da će Patty Jenkins po treći put biti u ulozi režisera, kao i Gal Gadot u ulozi Wonder Woman. Nadamo se, ovaj put i u kvalitetnijem izdanju od ovoga.


Autor: Adnan Bajrović

   |  

   |  

  • Facebook - White Circle
  • YouTube
  • Instagram - White Circle
  • Twitter - White Circle

evolucijaportal@gmail.com   |   71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina

© 2019 BY e-volution.com