WandaVision: Prvi serijski MCU izlet koji je mogao biti i bolji!



WandaVision je Marvelov najiščekivaniji projekat još od izlaska Endgamea. Tome je posebno pogodovala pandemijska situacija koja je sve druge MCU naslove pomjerila za neodređen period. Ali, eto, malo po malo, u 2021. godini čini se da se Marvel vraća na staru stazu, pa će fanovi možda napokon imati priliku da nastave sa pričom u Marvelovom filmskom univerzumu.


Koja je to priča? U određenoj mjeri to je još uvijek nepoznanica, iako nam naslovi filmova kao što je Dr. Strange in the Madness of the Multiverse daju neke određene natuknice. MCU se još uvijek oporavlja od štete nastale Thanosovim dolaskom, tako da s te tačke polazimo i u WandaVision. Vision je mrtav, a Wanda nikada nije imala vremena da procesuira gubitak voljene osobe. No, s Thanosovom smrću i restauracijom svjetskog poretka, emocije su napokon isplivale na površinu. Kakva je to bujica emocija bila otkriva nam činjenica da je Wanda kreirala vlastiti svijet. Svijet satkan od sitcoma u kojem ona i Vision vode normalan, porodični život u predgrađu New Jerseya. Kad bi bilo tako jednostavno, zar ne?


Nije nepoznato da filmovi u MCU nisu bježali od referenci na pop-kulturu, pogotovo sci-fi tvorevine. Međutim, WandaVision to odnosi na neki novi nivo, pa svijet kreiran kao sitcomi nisu samo referenca na neke popularne uzore, već su skrojeni kao čisti pastiš kultnih sitcoma iz svih era u posljednjih sedamdeset godina. Na taj način, prvu epizodu započinjemo u '50. godinama; epizodi sklopljenoj po uzoru na The Dick Van Dyke Show u crno-bijeloj tehnici. Druga se nastavlja po uzoru na prvu, samo ovaj put imitirajući stil druge ere, one '60. godina, ponajviše stil serije Bewitched. Već u trećoj prelazimo u boju, a samim tim i novu eru sitcoma, i tako svaku sljedeću epizodu. Jedan od blistavijih momenata su ubačene reklame za izmišljene proizvode koji imaju dozu comic reliefa, ali su bitni i za cjelokupnu radnju serije.


WandaVision ne skriva na kojim sitcomima je koja epizoda bazirana. Međutim, iako se koristi pastišem, on u WandaVision nije besmislen, već je duboko uronjen u gradnju svijeta, ali i karaktera protagonistice. Iako je u MCU prisutna još od Age of Ultron, Wanda nije imala previše prostora za razvoj, kao i mnogi drugi sporedni superheroji koji ovih dana dobijaju svoje serije ili filmove (neki malo i prekasno - da, Black Widow, na tebe mislimo). Daleko od toga da je ona bila samo jednodimenzionalan karakter, no falilo je određene emotivne dubine u njenim ranijim filmskim inkarnacijama. Njena scena sa Thanosom u Endgame je vrhunski izvedena, ali samo je još kap vode koje smo prethodnih pet godina dobijali na slamku. Marvel je u ovoj seriji napokon mogao da pusti sebi na volju i gledateljima u potpunosti predstavi Wandu ili Scarlet Witch kako je njeno superherojsko ime u stripovima.


Koncept sitcoma, voljeli ih vi ili ne, jako je kvalitetno smišljen i proveden. Svi kultni sitcomi imaju nešto zajedničko: iako prije svega gledateljima pružaju opuštenu zabavnu priču, imaju zanimljiv razvoj karaktera koji se odvija kroz okvir od nekoliko sezona. Upravo tu zajedničku osobinu s njima posjeduje i WandaVision. U početku imamo homogen i potpun svijet koji je Wanda kreirala, no kako serija odmiče, ta se homogenost i jedinstvo gube. Što se radnja više zapetljava, to Wanda sve više gubi kontrolu nad svojom konstrukcijom, ali na svjetlo isplivavaju druge stvari.



Prva sezona, a za sada i jedina, sastoji se od devet epizoda. I sve ono što se dešava gradnja je napetosti za veliko finale. Nakon što sam proveo vikend gledajući sve epizode zaredom, poput jednog dugog filma, shvatio sam da je ostala neka praznina. Nešto što mi nije dopuštalo da kažem kako su scenografija, fotografija, nevjerovatna karizma svih glumaca, koncepti, ritam i stil sve ono što WandaVision čini jednom od najboljih superherojskih serija. Nešto je, jednostavno, falilo. Ali nikako nisam mogao uperiti prstom u to što me je mučilo.


A onda sam shvatio. WandaVision prije svega boluje od jedne učestale Marvelove boljke, koja MCU prati još od njenih početaka. Zašto je serija morala imati antagonistu? Zašto je morala biti još jedna vještica? I još jedan Vision? Ako je to samo radi blještave borbe na kraju (koja je, pri tome, urađena besprijekorno) onda nije posve dovoljno. S jedne strane opet imamo jednu od najvećih propuštenih prilika, ili je s time Marvel samo trolao fanove - da, govorim o Quicksilveru, odnosno Evanu Petersu (Quicksilveru iz Foxovih X-mena) u ulozi njenog brata Pietra kojeg je u MCU igrao Aaron Taylor-Johnson. Osim toga, Marvelova boljka su poprilično generični antagonisti bez prevelikog smisla i karaktera. Tokom svih prethodnih epizoda imamo priliku da gledamo Agnes, ali ne i Agathu. Karakteri i duhovi su različiti, a samim tim i atmosfera koja okružuje likove, tako da nagla promjena donosi određene rizike. Otkrićem Agathe ulazimo u kraljevstvo ekspozicije koje ispunjava dobar dio osme i devete epizode. Time nas udaljava od ključnog polazišta same serije, od Wande i njene emotivne borbe sa gubicima voljenih osoba.


To je mjesto gdje su kreatori i Marvel apsolutno zakazali. Wanda je imala kakav-takav zaključak sa Visionom, ali ne svim ostalim žrtvama njene iluzije. Jer to nas ostavlja na tome da je Wanda ustvari zlikovac u nastanku (iako je u MCU ušla kao jedan). Wanda čitavo jedno predgrađe nije samo držala kao taocima, već je i upravljala njihovim postupcima i životima. Treba li istaći kako su djeca, osim u Halloween epizodi, bivala praktično zatvorena u sobe. To je poprilično situacija koja bi u nekom drugom slučaju okupila Avengerse i izazvala epsku borbu protiv okupatora. Međutim, čitava ta priča oko Wande i stanovnika predgrađa nema određeni moralni završetak. Nakon svega, Wanda ih oslobađa i odlazi, kao da nije svjesna psihičke traume koju je izazvala stanovnicima. Superherojska tradicija nalaže da nakon svake akcije imamo moralnu pouku, jer superheroji su danas ono što su heroji bili nekada davno u grčkim tragedijama - mjesto gdje će ljudi pronaći katarzično i empatijsko iskustvo, a samim tim i pouku. Čemu nas uči Wandino iskustvo - individualno je iznad općeg, jedno iznad cjeline, cilj opravdava sredstvo, elitizmu, da je neko iznad nekoga. I lista ide dalje. To je antagonistički princip, Thanosov, Lokijev, Ronanov princip, ali ne bi smio biti jednog Avengersa, zar ne? Naravno, svi oni su, s druge strane, ljudska bića i podložna greškama, pa tako i Wanda nije izuzetak. Svi Avengersi su barem jednom imali neku lošu odluku. Ali moralistički završetak Wandinih djela je nepostojeći. Ako je njeno pokajanje odlazak na vrh neke planine i osamljivanje i udaljavanje od ljudi, u čemu je onda razlika između nje i Thanosa?


U svakom slučaju, WandaVision nije kraj niti priče o Wandi niti o Visionu. Serija je samo početak jedne nove faze Marvelovog filmskog univerzuma koji će svoje nastavke dobiti u novim dijelovima Spider-Mana i Dr. Strange. Do tada, imat ćemo još dvije serije i dva filma, za još više Marvelovog sadržaja. Ono što je bitno za seriju WandaVision, što je i moja konačna ocjena, jeste da je u pitanju još jedna epizoda u velikoj Marvelovoj indijskoj seriji koju ćemo pogledati i onda čekati sljedeću da vidimo šta će biti dalje, jer to je ono što Marvel radi. Njihovi filmovi već neko vrijeme, osim par izuzetaka, nemaju ni glave ni repa. Sve je povezano sa svačim. Što pak u takvom univerzumu mora biti, ali u konačnici nas sve više udaljava od primarnog elementa - superheroja.


Autor: Adnan Bajrović

   |  

   |  

  • Facebook - White Circle
  • YouTube
  • Instagram - White Circle
  • Twitter - White Circle

evolucijaportal@gmail.com   |   71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina

© 2019 BY e-volution.com