Hod po raširenoj mreži stvarnosti ("Niz paukovu nit", M. Alispahić)



Autor: Adnan Bajrović


Mnogi autori svoje prvijence skrivaju kao zmija noge. Mnogi ih reizdaju kada već steknu izvjesni status u svijetu književnosti. No, recepciju potonjih relativno remete razni faktori, kao npr. sama veličina autora u tom datom trenutku. Zato kada pročitate doslovno prvo izdanje prvog romana autora koji tek treba da se predstavi publici svojom pisanom riječi predstavlja svojevrsni događaj. Mirnes Alispahić u svijetu proze i esejistike nije strano ime. Njegove kratke priče su objavljivane u nekoliko zbornika, a možete ga čitati i na portalu Autostoperskog vodiča kroz fantastiku.


Upravo je potonja organizacija odlučila da s Mirnesom uđe u svijet izdavaštva. Niz paukovu nit predstavlja književne prvijence i jedne i druge strane. Kao što sam ranije sa zadovoljstvom uzeo da čitam romane Saše Džino, tako sam isto pohrlio i preuzeo epub verziju Mirnesovog romana. Postoji ta izvjesna draž i zadovoljstvo kada u ruke uzmete djelo fantastike nekog domaćeg autora.



O čemu je riječ u romanu Niz paukovu nit? To je ujedno i tragična i romantična priča u kojoj se glavni lik pod imenom Sean vraća u svoj rodni grad kako bi konačno riješio sukobe koji su ostali otvoreni po njegovom odlasku, ali i pomirio se sa samim sobom. Sean hodi putevima sjećanja koji mu nikada nisu dali mira. A hoće li ih se na kraju riješiti?


Nije ovo fabula romana koja će vas uhvatiti, ovo je opis koji vam govori da se pripremite na misteriju i propitivanje stvari zajedno s glavnim likom. Roman već sa samom svojom naslovnicom tvrdi kako ćete na njegovim stranicama pronaći atmosferu kojom se odlikuju romani Stephena Kinga. Sjene se neprestano vrpolje iza paučinaste magle koja okružuje svakog lika s kojim se Sean sretne. Narativ koji se prostire pred nama konstantno je gibanje između jave i sna, ali ne onog običnog mjesečarskog, nego košmarnog i napornog, od kojeg se nastoji pobjeći što dalje.


No, Mirnes ovdje ne igra po Kingovim pravilima gdje se iza misterije krije čudovište. Na kraju svog labirinta Sean neće naći Minotaura s kojim će se sukobiti. Njegovo čudovište je sam labirint. U tom labirintu Mirnes blistavo plete filozofsku tezu skrivenu u naslovu romana. Ovi momenti su najsvjetliji trenuci pisanja u romanu, gdje izlazimo iz svijeta profanog i odlazimo u sakralne priče o samom postojanju svijeta i svega okolo nas. Filozofija skrivena iza naslova me je stalno podsjećala na filozofiju budizma koji na univerzum gleda kao na razgranatu mrežu dijamanata u kojoj je “Sve u jednom i jedno u svemu.” To je, vjerujem, princip na kojem počiva i sam narativ. Sve je povezano u toj mreži, a sve počiva u jednom, u Seanu.


Moram priznati da sam prije početka čitanja imao drugačiji horizont očekivanja od onoga u što se kasnije pretvorio. Očekivao sam djelo koje će biti utemeljeno na našim prostorima s likovima koji bi imenima i govorom bili bliski nama. Ono što sam dobio je država Massachussets i američko društvo. U tom kontekstu se i razvija radnja romana, tako da bi mogli reći da čitamo prijevod nekog nepoznatog Kingovog romana. Naravno, to ne predstavlja problem. Niz paukovu nit nije pastiš, to je sasvim originalan pristup temi onostranog, stilski tako besprijekorno napisano da se ne ostavlja prostor za sumnju. Štaviše, Mirnes se odlično snalazi i u prostoru koji je hiljadama kilometara daleko. Opisi prostora i orijentacija su detaljni i kvaliteno napisani.


Narativ teče hronološki onoliko koliko može teći priča koja periodično iskače iz vremenske linije. Iako uvod u narativ ide relativno sporo, u kojemu većinom dominira deskriptivna naracija, roman kasnije dobija na brzini. Dug uvod može odbiti pojedine čitatelje, no ukoliko se strpite sve će u konačnici biti iskupljeno. Umberto Eco je pisao uvode duge i po stotinu stranica kako bi opravdao i razvio narativ.


Problem koji sam lično imao jesu dijalozi. Sean je u konstantnom pokretu i stalno susreće druge likove s kojima vodi razgovore. Kada Sean prepričava svoje konverzacije dobijao sam osjećaj kao da čitam roman ceste s vrhunskom naracijom, što mi je godilo. No, dobar dio dijaloga koje sam pročitao imali su relativno ustaljene fraze i replike koje smo mogli čuti bezbroj puta do sada, kako u filmovima tako i u romanima s engleskog govornog područja. Volio bih da sam mogao pročitati neke malo drugačije stilove govora. Autor je ovdje igrao skoro pa previše sigurno.


Dijalozi, doduše, nisu ono što preovladava, tako da mi sami doživljaj romana nije narušen. Moj lični postmodernistički ukus bi volio da je autor za nijansu više vodio brigu od filozofskoj niti romana, negoli o seksu, alkoholu i cigarama. S druge strane, čitalačka publika koju bi mogla zanimati domaća verzija Stephena Kinga dobit će sasvim dovoljnu količinu svih elemenata romana.


Niz paukovu nit je ipak autorov prvi roman i mogu reći sasvim uspješan. Jako dobro je vukao niti narativa pazeći da se neke stvari ne zaborave ili zapetljaju. Stilski autor barata jezikom koji mu je omogućio da iznjedri jako zanimljivu misteriju koja nije predvidljiva i nečitka. Uspješan prvijenac jedne nadam se uspješne spisateljske karijere.


Roman Niz paukovu nit možete besplatno preuzeti sa oficijelne stranice izdavača Autostoperski vodič kroz fantastiku, sa stranice academia.edu ili se javite samom autoru za više informacija.

   |  

   |  

  • Facebook - White Circle
  • YouTube
  • Instagram - White Circle
  • Twitter - White Circle

evolucijaportal@gmail.com   |   71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina

© 2019 BY e-volution.com