Strava riječi: Horor romani koje ne smijete propustiti!



Horor kao žanr u književnosti se daleko više razlikuje od onog što srećemo na velikim i malim ekranima. Prvenstveno jer se služe distinktivno različitim motivima za postizanje željenom efekta. Moderni horor filmovi u mnogočemu su izblijedili samu priču kreirajući atmosferu jeze pretjeranom upotrebom tjelesne strave i iritantnom muzikom koja nerijetko nema nikakav drugi efekat osim običnog glasnog zvučnog efekta na koji bi se trznuli bez obzira na scenu koja je u tom trenutku na ekranu. Horor se u književnosti većinom bazira na postepenom građenju napetosti preko razvoja likova, veze antagonista i protagonista, te upotrebe i građenja atmosfere koja stvara osjećaj jeze bez sirove tjelesne eksplicitnosti. Naravno, potonje je svakako dijelom tvorevina pisane riječi, ali ono nije njihov cilj niti smisao, već usputni motiv i stanica koji nekada konvencije žanra i narativa zahtijevaju.


E-volucija vam danas donosi nekoliko jako zanimljivih romana koje biste trebali pročitati bez obzira na to jeste li fanovi žanra ili ne. Svaki od ovih romana na sebi svojstven način doprinosi žanru tako što vlastitom transcedencijom njegovih granica donosi pregršt inovacija i svježih osvrta na teme koje su svojom ustaljenošću u žanru već odavno počele zaudarati usljed dekadencije i iscrpljenosti. Nadamo se da ćete uživati u njima.



- Kuća listova, Mark Z. Danijelevski


Porodica Navidson je doselila u kuću, koja iznutra djeluje relativno veća nego što to izgleda spolja. Iz ove premise autor stvara priču neopisive jeze. Nema vampira ili čudovišta, već samo užasna kuća, čije se dimenzije čine beskrajnim. Strah od mraka i beskonačnog prostora, blizak strahu od praznine i neizvjesnosti svemirske beskonačnosti, ono je što je zaista zastrašujuće u ovoj priči i što duboko zadire u podsvijest.


- Annihilation, Jeff VanderMeer


Roman je ispričan iz prvog lica, odnosno on se razvija preko zapisa u dnevniku jedne od naučnica. Ovaj postupak VanderMeer koristi maksimalno, dovodeći njegovu upotrebu do granica njegovih mogućnosti, a sve to u sklopu kontrole i manipulacije s čitateljima. Poput misterioznog okeana iz Solarisa, Zone iz Stalkera ili čudnih neobjašnjivih pojava iz Lovecraftovih priča, tako je i Area X mjesto gdje se spajaju život i vanzemaljsko koje još uvijek nismo u mogućnosti pojmiti. Osim toga, VanderMeer pokazuje fenomenalno poznavanje jezika i materije, stvarajući tako psihološke igre, semiotičke nivoe čije su granice tumačenja nepregledne. VanderMeer je uspio kreirati takav narativ koji će iz stranice u stranicu rušiti i iznova graditi i poigravati se s čitateljevim horizontom očekivanja.


- Djevojka sa svim darovima, M.R. Carey


Neko bi mogao pomisliti da smo, kao i u filmskom svijetu, došli do konačnog stadija teme o zombijima, gdje više nema prostora za inovacije i originalnost. Mike Carey, autor poznat po Marvelovim stripovima, pokazao je da nije tako. On je uspio kreirati svijet zombija koji se u potpunosti ističe među ostalim tvorevinama žanra. Pri tome, autor se trudi da ostane u svijetu mogućeg, pa nam daje jako detaljne opise zombi mutacije koje su naučno potkovane. Sve ovo prate kvalitetno izgrađeni likovi, pogotovo što se tiče protagonista, te količina strave i jeze koju svijet zombija sa sobom donosi. Ako ste fanovi žanra, a želite nešto originalno, ovo je roman za vas. Ako niste fanovi zombije, svejedno ovaj roman zaslužuje vašu pažnju.


- Boja izvan ovog svemira, H.P. Lovecraft


Šta je lista o hororima bez jednog i jedinog Lovecrafta? Ikona žanra kako vrijeme prolazi stiče sve veći i veći kultni status, te je sada neosporiv dio historije svjetske književnosti i prevashodno tome, obavezna lektira za sve vas. Boja izvan ovog svemira je jedna od Lovecraftovih popularnijih priča koju je on lično smatrao vježbom iz građenja atmosfere. Što je bitnije jeste da je Lovecraft u njoj postigao do tada, a i od tada, neviđen nivo ubjedljivo opisanog, potpunog tuđinstva, i kosmičke strave bazirane na sugestivnoj atmosferi i pažljivo izgrađenom ambijentu. Ovu novelu sam intencionalno naveo na ovoj listi iz razloga što ćemo uskoro imati priliku i gledati njenu filmsku ekranizaciju s Nicholasom Cageom u glavnoj ulozi.


- U miso supi, Ryu Murakami


Glavni junak romana U miso supi, dvadesetogodišnji Kendži, zarađuje za život kao vodič koji strane turiste odvodi u tokijske seks klubove. Njegov novi klijent, Amerikanac Frenk, čudna je pojava – Kendžiju je od samog početka jasno da sa tim čovjekom nešto nije u redu, ali želja za zaradom potiskuje nelagodu koju osjeća u njegovom prisustvu. Dok Tokijo potresa serija bizarnih ubistava, Kendžijevo i Frenkovo trodnevno “druženje” postepeno poprima sasvim novu dimenziju. Mislim da sam nakon čitanja ovog romana danima sjedio i razmišljao o istom. Najviše se me zapanjivala ta jednostavna prelaženja iz opuštenog turizma u jezivo nasilje, te Murakamijeva detaljnost opisivanja svega što se dešava. Roman nije tako dug, ali donosi dovoljnu količinu krvi i strave kakve ne postignu mnogi daleko duži romani. U miso supi je, definitivno, klasik žanra i japanske književnosti.


- Ukleta kuća na brdu, Shirley Jackson


Nakon Lovecrafta, a prije Stephena Kinga, bila je Shirley Jackson, jedna od najvećih spisateljica horora. Ukoliko do sada niste imali priliku da se susretnete s nekim njenim djelom, onda možda jeste sa istoimenom serijom koju je Netflix izbacio 2018. godine. Shirleyin roman ovdje počiva na dugoj tradiciji gotskog romana isprepletenog s neodvojivim psihološkim hororom. Radnja romana odvija se u velikoj usamljenoj kući na brdu, staroj osamdesetak godina, u kojoj dugo vremena niko nije stanovao. Zaplet počinje kada grupa istraživača natprirodnog dolazi da istraži glasine o paranormalnim pojavama koje se navodno dešavaju u njoj. I upravo kao Lovecraft, i Shirley se u romanu pridržava građenja napetosti preko atmosfere, radije nego preko sirovih scena strave i užasa. I upravo je to motiv koji će vas držati prikovanim za stranice romana do njegovog samog kraja.


- Šejtanov goblen, Saša Džino


Odabir protagonista u romanu počiva na onom Kingovom i Spielbergovom naslijeđu koji su u svojim radovima, pogotovo 80-ih i 90-ih, uzimali djecu kao glavne likove. I kao što su oni kroz te likove veoma vješto prikazivali i utjecaj tadašnje pop-kulture, tako i Džino kroz svoje likove blistavo prikazuje kulturu u kojoj smo mi odrastali. No, kao i svugdje, bivali smo zatočeni u strašnom svijetu s gomilom restrikcija i nepisanih pravila koja nerijetko nisu pogodovala djeci. To je prostor koji, prema tome, kao plodno tlo, otvara brojne mogućnosti za kreiranje horora. Šejtanov goblen se razvija stepenasto, a svaka stravična scena sljedeća je stepenica. Nijedna ta stepenica, međutim, ne služi samo da predstavlja stravično, nego je i oličenje nekog društvenog problema, straha ili situacije prikazana s Eminove tačke gledišta. Ovome pridonosi i to što je roman ispripovijedan iz prvog lica, a s tim i jezik i stil samog Emina. Pošto je Emin pripovjedač vremenski udaljen od Emina lika znači da čitamo sjećanje na te događaje, a i samo pisanje je terminološki bogatije.


- Slejdova vila, David Mitchell


U romanu Slejdova vila Mitchell piše nekoliko kratkih novela koje imaju jednu zajedničku tačku. U maglovitom dijelu Londona, nedaleko od puba Lisica i psi, nalazi se Slejdov prolaz, a u njemu mala metalna vrata koja predstavljaju ulaz u dvorište Slejdove vile. Ko god prođe kroz ta vrata upoznat će blizance Noru i Džonu Grejer što će biti i zadnja stvar u njihovom životu. Blizanci su tzv. vampiri duša, te njihov opstanak ovisi o hranjenju ljudskim dušama u ciklusima koji se odvijaju svako devet godina. Ono čime se djela Davida Mitchella posebno mogu pohvaliti jeste njihova stilska uređenost. Fragmentarno pripovijedanje glasovno raznolikih karaktera prostorno i vremenski odvojenih jednih od drugih (pa i od autora) ali motivski povezanih unutar strukture romana čine osnovicu Mitchellovih romana kao što su, njegov najpoznatiji, Atlas oblaka, pa sve do Slejdove vile. Od prve stranice čitatelj biva zahvaćen magijom pripovijedanja koje pažnji ne dopušta da jenjava i luta. Od početka do kraja bivamo uvučeni u taj svijet romana. To je, rekao bih, glavna kvaliteta Mitchella. Čitljivost, uzbudljivost i karakterna raznolikost koja jednostavno privlači. Zato, ako već niste, pročitajte Slejdovu vilu. Štaviše počnite redom i čitajte sve Mitchellove romane. Nećete se razočarati.


   |  

   |  

  • Facebook - White Circle
  • YouTube
  • Instagram - White Circle
  • Twitter - White Circle

evolucijaportal@gmail.com   |   71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina

© 2019 BY e-volution.com