Slučaj Henriette Lacks i njenih besmrtnih stanica!



Henrietta Lacks rođena je kao Lorreta Pleasant 01. avgusta 1920 godine u Roanokeu, Virginia. S očeve strane vodila je porijeklo od robova koji su bili zatvoreni na plantaži duhana, dok je s majčine strane dolazila od vlasnika bijelih robova i bivšeg roba koji je nakon emancipacije ostao na plantaži duhana radivši kao dioničar.


Kada je imala četiri godine, majka joj je umrla prilikom poroda desetog djeteta. Ne mogavši ih sve čuvati, njen otac je porodicu preselio u Clover, Virginia, poslavši djecu kod rodbine. Lorreta je otišla živiti sa djedom Tommyjem Lacksom u nekadašnjim robovskim naseljima, te je sobu dijelila s rođakom Davidom, koji će kasnije postati njenim suprugom. S njim će se kasnije preseliti u Halifax County, Maryland, gdje je rodila troje djece. Nakon što je rodila posljednje dijete dijagnosticiran joj je rak vrata maternice.


04. oktobra 1951. godine, u dobi od samo 31 godinu, Henrietta Lacks je umrla.


Ali njezine stanice nisu.


Nakon što se pojavila u bolnici Johns Hopkins - jedinoj u tom području koja je liječila crne pacijente - žaleći se na čvor unutar nje, liječnici su joj dijagnosticirali rak i počeli je liječiti radijskim implantima, sirovim načinom liječenja uobičajenim za to vrijeme. Kao dijelom njenog liječenja prikupljeni su uzorci tkiva bez njenog pristanka. Analizom su liječnici otkrili da su se njezine stanice nastavile reproducirati dugo nakon što su stanice iz gotovo svih ostalih uzoraka odumrle izvan njihova domaćina i to vrlo velikom brzinom. Stanice su postale poznate kao HeLa linija besmrtnih stanica.


Većina stanica uzgojenih za laboratorijska istraživanja umiru u roku od nekoliko dana, što onemogućava provođenje različitih testova na jednom uzorku. Međutim, s besmrtnom stanicom koja se mogla dijeliti i umnožavati, istraživači su mogli poduzeti sve vrste istraživanja, od kloniranja do oplodnje in vitro.


Jonas Salk je 1954. godine koristio Lacksine stanice u svom istraživanju razvijajući cjepivo protiv dječije paralize, masovno proizvodeći stanice kako bi testirao proizvod. Nakon toga, njezine su stanice bile vrlo tražene i proizvođene su za komercijalna i medicinska istraživanja za naučnike šitom svijeta. Preko 50 miliona tona njenih stanica proizvedeno je i korišteno u preko 60 hiljada naučnih studija.


Sve bez njenog pristanka i dugi niz godina bez znanja njene porodice.


25 godina nakon što je Henrietta umrla, naučnik je otkrio kako su mnoge stanične kulture za koje se smatra da potiču iz drugih vrsta tkiva, uključujući stanice dojke i prostate, zapravo HeLa stanice," rekla je novinarka Rebecca Skloot za Smithsonian Magazine 2010. godine prilikom intervjua o njenoj knjizi The Immortal Life of Henrietta Lacks.



Naučnici su shvatili da HeLa stanice mogu putovati zrakom na česticama prašine, dospjeti na neoprane ruke i kontaminirati druge stanične kulture u istom laboratoriju. To je bio ogroman problem, ali jedan tim istraživača je smatrao da imaju rješenje: pronašli bi Henriettinu porodicu i upotrijebili njihovu DNK za mapiranje gena, što bi im omogućilo da otkriju koje su stanične kulture njene stanice, a koje ne. Međutim, pojavio se novi problem: kada su pronašli njenu porodicu, bili su potpuno nesvjesni činjenice da se Henriettine stanice koriste. Veliki problem je bio i u sporazumijevanju s njenim mužem koji je bio neobrazovan, pa je shvatio kako je njegova žena živa i kako se na njoj već 25 godina sprovode razna testiranja.


Još jedan problem je bio aspekt kompenzacije. Obitelj koja je godinama živjela u siromaštvu, otkrila je da su stanice njihove majke, odnosno žene korištene za stvaranje industrije vrijedne više milijardi dolara.


1976. godine utvrđeno je da još jedan pacijent s rakom, John Moore, ima stanice vrijedne za medicinska istraživanja. Njegove krvne stanice proizvodile su protein koji bi mogao potaknuti rast bijelih krvnih stanica. Njegov liječnik mu to nije rekao. Kada su liječnik i njegov istraživački tim profitirali of Mooreove stanične linije, Moore ih je tužio. Vrhovni sud Kalifornije je, međutim, presudio da osoba nema pravo na svoje stanice, čak i ako se naučnicima pokaže korisnim.



Prema tome, šanse za dobijanje nova za staničnu liniju Henriette bile su veoma male. Ipak, 2013. godine istraživači su objavili DNK HeLa stanica, na šok njene porodice koju je obavijestila novinarka Skloot. Bili su zabrinuti zbog genetskih informacija o nedostacima koji su bili javno dostupni i što se moglo saznati o njenoj djeci i unucima. Ovog puta postignut je sporazum koji je porodici dao određenu kontrolu nad načinom na koji su se koristili podaci o sekvencama.


Henrietta Lacks je, neznajući, spasila nebrojene živote i pridonijela mnogim otkrićima širom svijeta. Međutim, tek je više od pola stoljeća nakon njene smrti došlo vrijeme odštete. Howard Hughes Medical Institute 2020. godine je donirao šestobrojčanu sumu Henrietta Lacks Fondaciji. Fondaciju je osnovala Rebecca Skloot i ona daje bespovratna sredstva ljudima koji su bili dijelom medicinskih studija bez njihovog znanja i porodicama koje za taj rad nisu dobile ništa.


2017. godine je snimljen i film o slučaju Henriette Lacks pod nazivom The Immortal Life of Henriette Lacks koju je igrala Renée Elise Goldsberry.


Izvor: iflscience.com

Prijevod: E-volucija portal

   |  

   |  

  • Facebook - White Circle
  • YouTube
  • Instagram - White Circle
  • Twitter - White Circle

evolucijaportal@gmail.com   |   71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina

© 2019 BY e-volution.com