Sami svoji neprijatelji ("Us", J. Peele)



Autor: Adnan Bajrović


Horor kao žanr u filmskoj umjetnosti je već par decenija žudio za nekom promjenom. Ustaljene reprezentacije strašnog i šokantnog su se dobacivale tek do mjere prihvatljivog. Iako su horori nerijetko bili laka lova za sve uključene, devet od deset takvih tvorevina bilo je jako loše. No, ono čemu se niko nije nadao to je da će ovaj žanr preporoditi jedan stand-up komičar. Jordan Peele je sa svojim prvijencem Get Out pokazao da se itekako može napraviti kvalitetan horor, što se tiče konvencija žanra, ali i imati šta reći između redova. Bilo da vam se film svidio ili ne, njegove vrijednosti i interpretativne mogućnosti su nepobitne, a nagrada Oscar za originalni scenarij to dodatno potvrđuje.


Nakon Oscara Jordan Peele je za svoj sljedeći projekat mogao birati šta god je htio. Izbor je na kraju pao na reboot serije Twilight Zone te na film Us gdje se Peele ponovo pojavljuje u ulozi scenariste/redatelja. U filmu Us pratimo četveročlanu porodicu Wilson koja odlazi na ljetovanje u Santa Cruz. Ono što je u početku trebalo biti kao opušteni odmor od svakodnevnice pretvorit će se u ljetovanje iz noćne more kada se na pragu kuće porodice Wilson pojave njihovi identični klonovi s ubilačkim namjerama.


ČEGA SE BOJIŠ?

Ono što Peela izdvaja i svrstava među najveće kreatore horora kao što su Romero i Carpenter jeste činjenica da je i kod njega ono zastrašujuće jedan oblik društvene kritike ili komentara. Kada je Romero prvi put izašao pred publiku sa zombijima oni nisu bili samo hrpa nasumičnog mrtvog mesa, već su predstavljali kritiku savremenog konzumerističkog društva. Danas je teško pronaći neku formu koja nije do sada, u ovom ili onom obliku, bila iskorištena. Moguće je samo je prilagođavati te u okvirima konteksta unaprijeđivati. Peele uzima motiv doppelgangera kao pokretačkom osovinom svog užasa (motiv koji je, također, jako dugo prisutan u svijetu filma).

Kada je riječ o žanru horora taj doppelganger nerijetko ima izražen ubilački nagon prema našem protagonisti. To je slučaj i sa Us. Doppelgangeri porodice Wilson izgledaju poput njihova odraza u ogledalu. Poput slike precrtane indigo papirom. Ali zašto im žele zlo? Scena u kojoj se Red (Lupita Nyong’o) slomljenim i suhim glasom obraća porodici Wilson u jednom trenutku za sebe kaže da je „kao sjena“. Kada film izađe iz okvira privatnog u okvir svjetskog, odnosno kada spoznamo da se ovaj fenomen doppelgangera dešava širom Amerike, pojam sjene poprima dublje značenje. Sjena je od iskona dijelom čovjeka, nerazdvojna od njega, ali opet čovjek je se uvijek boji ili pita o prirodi iste. Čovjek je sam svoj neprijatelj, a sjena je samo reprezentacija tog sukoba. Unutarnja previranja su prirodna pojava. I upravo kao što je film Annihilation prikazivao kako je samouništenje jedini čovjekov cilj, tako i Us portretira čovjeka kao vlastitog sabotažera. Naravno, ovo nije idealna interpretacija, jer je Peele u film upleo još mnogo toga. Sve to ovisi o tome kako i na koji način ga posmatrate. Činjenica je da Peele uspijeva u svom naumu, a to je da aktivira gledatelja i da ga tjera da se pita i interpretira.


Pričam ti priču


Us se mnogim gledateljima, kao i Get Out, možda neće učiniti toliko strašnim. Peeleu nisu potrebni jeftini jump scareovi i gore fest. Čak mi je bilo posebno upečatljivo kako se većina ubistava dešava izvan fokusa kamere ili iz nekog ugla i kadra koji ga ne predstavlja tako strašnim. Ipak, Us će gledatelju pružiti jedno iznimno uzbudljivo gledateljsko iskustvo. Prvenstveno jer film ne prestaje da začuđuje, od početka do kraja žrtve smo niza preokreta, od kojih nisu svi do te mjere šokantni, ali su dovoljni da se poigraju s gledateljevim horizontom očekivanja.


Na drugom mjestu tu je besprijekoran soundtrack za koji je, kao i na Get Outu, bio zadužen Michael Abels. Početna sekvenca pod nazivom Anthem neosporno podsjeća na uvodnu sekvencu iz filma Get Out. A kao što je u potonjem pjesma Redbone repera Cildish Gambino imala svoju ulogu, tako u Us imamo pjesmu I Got 5 on It rep dua Luniz. Ova se pjesma posebno ističe u posljednjem dijelu filma kada je Abels blistavo reinterpretira pod nazivom Pas De Deux.

Na trećem, ali ni najmanje važnom, mjestu su glumačke izvedbe. Lupita Nyongo i Winston Duke se poznaju sa snimanja Marvelovog Black Panthera, prema tome, tu hemije ne nedostaje. Upečatljivu izvedbu daje dječak Evan Alex u ulozi sina u porodici Wilson, pogotovo u njegovoj negativnoj reprezentaciji.


Peele kao uskrsitelj horora


Uskoro će i Twilight Zone što nakon gledanja Us ičekivanje samo eksponencijalno povećava. Us će, bez sumnje, mnogima ostaviti gorak okus nakon gledanja. I to je fer. No, to nikako ne umanjuje činjenicu da on donsi dašak svježine i originalnosti u žanr horora. Peele se sa svoja dva režiserska filma počinje etablirati kao osobom koja će horor u nove visine nositi na svojim ramenim. Njegova komičarska pozadina mu omogućava dobar balans u gradnji napetosti. I premda je u nekoliko situacija otišao u klišeje ipak ih je uspio razbiti određenim preokretima i motivima.


Us je majstorski uradak koji počiva na tradiciji slashera iz ’70. i ’80. godina s dozom humora, vrhunskom režijom, glumom i muzikom koji definitivno treba pogledati.


#film #Mi #JordanPeele #horor

   |  

   |  

  • Facebook - White Circle
  • YouTube
  • Instagram - White Circle
  • Twitter - White Circle

evolucijaportal@gmail.com   |   71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina

© 2019 BY e-volution.com