Pseudonauka u naučnoj fantastici!



Do sada smo već uvažili mišljenje da, kada je naučna fantastika u pitanju, nekada nije bitno koju terminologiju i naučna dostignuća koristite, već način na koji su isti implementirani u cjelinu narativa. Ono književno pitanje kako je nešto napisano (stilski, konstruktivno) uvijek je iznad onoga šta je napisano. Uz to treba dodati kako smo, barem što se tiče onih koji prate tekstove na portalu, distinkciju između tvrde i meke naučne fantastike prihvatili kao jednom od temeljnih podjela djela unutar žanra. Kada imamo tu podjelu, onda nam je malo jasnije šta sve to može biti novum, da upotrijebimo termin Darka Suvina, a ukratko, može sve. Iako se autori naučne fantastike često koriste naukama kao što su fizika, biologija, bioinžinjering, mašinstvo, sociologija i filozofija, s vremena na vrijeme pojave se djela koja se osvrnu na djelatnosti s kojima spomenute nauke ne žele komunicirati - kao što su recimo teologija i pseudonauka.


Pseudonauku možemo definirati kao širokim sistemom vjerovanja koja, iako prihvataju naučnu i kvazinaučnu terminologiju, temeljne naučne zajednice ne prihvataju, nerijetko ih smatrajući pogrešnima ili nedokazanima. Njihova mišljenja često ne samo da se ne slažu s naučnim pravilima, već nerijetko krša čitava temeljna načela na kojim su zasnovana. Pristalice pseudonaučnih mišljenja često znaju pokazivati skoro religijski žar - dok u suštini imamo i neke pseudonaučne pravce, kao što je scijentologija, koji daleko više koriste religijsku terminologiju negoli naučnu. U novije vrijeme, pseudonaučna zajednica je počela da okuplja antinaučne, antiprosvjetiteljske i antiprogresivne umove koji će svaku reakciju naučnih zajednica okarakterisati ili kao teorijom zavjere ili činom za postizanje kontrole nad masama. Primjera radi, u američkoj kulturi ovu situaciju smo imali u ufologiji gdje su naučnici, političari, vojska, CIA, pa čak i pretpostavljeni vanzemaljci optuživani kako tajno sprovode svoje planove koji uključuju globalnu dominaciju ili pak nešto slično. Martin Gardner je ovu paranoju dokumentirao u svojoj klasičnoj studiji o pseudonaučnim kultovima In the Name of Science (1952.), a razvoj ovih istraživanja je samo rastao u godinama što slijede. Međutim, u većini ovih knjiga, njihovi autori su relativno stajali na strani pseudonauke, odbijajući naučna dostignuća u oblastima osteopatije, teorije evolucije (zašto ova ne iznenađuje), sociologije itd.


S druge strane, oduvijek je postojala bliska veza između pseudonauke i naučne fantastike. Neki kažu kako, na svojoj najnižoj razini, naučna fantastika cilja na djetinjstvo čitatelja, na onu nespremnost da se upoznaju sa stvarnim svijetom - osobinama koje se bez problema mogu pripisati i mnogim pseudonaukama. Kada je Gardner sredinom '50. godina napisao kako je "prosječni obožavatelj možda mlad čovjek u tinejdžerskim godinama, s tek nekoliko naučnih spoznaja, uglavnom iz naučne fantastike, nevjerovatno lakovjernih i nagnutih ka okultizmu, bez razumijevanja naučne metode, i nesigurnošću koju kompenzira fantazijama naučne moći", iako je opisivao vjernike pseudonauke, dijelom je pogodio figuru obožavatelja naučne fantastike. Naravno, ovo je slika tog vremena, koja nužno ne znači da je takva danas, iako se u dosta slučajeva može vjerno prenijeti na obje strane.


Pseudonaučne ideje, međutim, imaju jako drugačiji spektar unutar naučne fantastike negoli izvan nje. Pseudomedicina je vjerovatno najbogatije područje pseudonauke (samo pogledajte područje Balkana koje se guši u tome), ali se rijetko kad susreće u naučnoj fantastici. Aldous Huxley je u stvarnom životu podržavao Batesovu metodu (prirodna korekcija vida), dok su se od '70. godina sposobnosti likova da se sami liječe pomjerile iz kategorije psihičkih moći u nešto što je razumna posljedica općeg poboljšanja uma. Trepanacija - bušenje rupe u lubanji u pinealnoj regiji da bi se poboljšalo opće, a posebno intelektualno zdravlje, a koje je 1965. godine promovirao holandski teoretičar Bart Huges - prikazuje se u filmu Scanners Davida Cronenberga. Ali to su trivijalni primjeri s količinom pseudonaučnih ideja koje se nalaze u stvarnoj pseudonaučnoj kulturi, izvan fikcije.


Psihijatrija, tačnije psihoanaliza osigurala je naučnoj fantastici dosta plodonosnih ideja. Ima ljudi koji bi ideje Carla Gustava Junga okarakterisali kao pseudonaučnim, a to se pogotovo može reći za Wilhema Reicha čije su se ideje u mnogočemu oslanjale na naučno-fantastične pojmove. Reich je vjerovao da je on bio žarište kosmičke borbe u space-opera stilu između prijateljskih i neprijateljskih NLO-a pokretanih na orgonski pogon. Pomagao je snagama dobra u borbi protiv neprijatelja izumivši cloudbuster, spravu koja uništava "destruktivnu orgonsku energiju". Relativno zanimljiv doprinos naučnoj fantastici dala je i ideja nazvana Christos Experiment, koja je dosta bila aktuelna u djelima iz '70. godina, koji sugeriše kako ljudski um, u stanju sličnom stanju snova, može istražiti prošle i buduće inkarnacije. Naučna fantastika se žestoko oslanja na psihijatrijske ideje, pogotovo one vezane za dijanetiku i scijentologiju.


Možda najveći izvor pseudonaučnih ideja u naučnoj fantastici je Charles Fort. On sam po sebi nikada nije bio pseudonaučnik, ali je imao naviku raspršiti divlje teorije kroz svoje zapise u šaljivom obliku. Dvije najveće ideje koje su dosta uticale na djela naučne fantastike su psihičke moći te misao da nas tajno posmatraju, a možda i kontroliraju, tajne inteligencije. Potonja teza stoji na jednom kraku ufologije, vrsti paranoje koju je na jedan zanimljiv način opisao H.P. Lovecraft u svojim Chtulhu mitovima. Treba istaći kako je upravo ta ideja od začetka tokom '20. i '30. godina do danas razvila čitavu jednu pseudonaučnu granu arheologije i antropologije ovjekovječene u popularnoj emisiji Ancient Aliens čiji je najveći predstavnik Erich von Däniken.



Teorije o rasi su bile depresivno česte u pričama o izgubljenom svijetu kao što su bile priče o izgubljenim kontinentima Atlantidi, Lemuriji i Mu, te drugim skrivenim kraljevstvima unutar šuplje Zemlje. Nekoliko decenija nakon Darwinove teorije pojavile su se alternativne verzije koje su bile popularne u naučnoj fantastici, a Lamarckova varijanta (utemeljena da se karakteristike stečene tokom života pojedinca mogu prenijeti na potomstvo) pokazala se kao posebno korisnom za rane pisce; no čak i danas se Lamarckove ideje pojavljuju puno češće nego što bi neki pisci volili priznati, budući da se evolucijske ideje relativno pogrešno primjenjuju na izmišljene vanzemaljske vrste. Kada je Charles Darwin objavio svoju teoriju evolucijeprirodnom selekcijom u O porijeklu vrsta, nastavio je davati povjerenje u ono što je nazivao "nasljeđivanjem uporabe i neuporabe", no odbacio je ostale aspekte Lamarckovih teorija. Poslije je Mendelova genetika nadomjestila zamisao nasljeđivanja stečenih crta što je naposljetku dovelo do razvoja moderne evolucijske sinteze i općeg napuštanja lamarkističke teorije evolucije u biologiji. Astrologija i numerologija nikada nisu bile pretjerano popularne u naučnoj fantastici, iako ih je bilo tu i tamo. Od sredine '80. godina Tarot je postao popularan u pričama na razmeđu između fantazije i naučne fantastike.


Vrhunac pseudonauke je bio otprilike '50. godina prošlog stoljeća, budući da su već od '60. pisci naučne fantastike, a manje oni izvan žanra, postali oprezniji i osvješteniji prilikom upotrebe odrađenih narativnih mogućnosti pseudonauke, barem unutar tvrde naučne fantastike, za koju se, kao što smo utvrdili, pretpostavlja da je utemeljena na naučno uvjerljivoj osnovi. Mnogi poznati pisci kao što su Isaac Asimov i John Brunner, aktivno su se borili protiv prihvaćanja pseudonaučne propagande i njenog pohlepnog iskorištavanja izdavaštva. Brunner je u tom cilju napisao članak "Scientific Thought in Fiction and in Fact" iznoseći kako je procvat izdavaštva pseudonaučnih knjiga doveo do velike količine cinične i lažne produkcije fikcije maskirane kao činjenica; pisci naučne fantastike svoja djela barem predstavljaju kao potpunom fikcijom. Upravo su zbog toga neki pisci koristili parodiju u svojim djelima kako bi suzbili uticaj pseudonaučnika. To je dovelo do uznemirujuće reakcije pseudonaučnika koji su na kritike odgovarali sudskim tužbama.


Najveći uspjeh pseudonauke bi bio kada bi se njena fikcija uspjela nametnuti kao stvarna, kao činjenica. Ovi pokušaji su aktuelni i danas, zbog čega savremena naučna fantastike nerijetko bježi od pseudonauke, iako je potonja i dalje jako puno prisutna u djelima navedenog žanra - bilo autorovom nesvjesnošću ili intencionalno. Čitatelji u BiH koji nemaju dodira s naučnom misli i naučnom fantastikom (u bilo kojem njenom obliku) podložni su pseudonaučnom vjerovanju. Vjerovatno najveći primjer ove lakovjernosti je Mekki Torabi koji je stekao ogromno bogatstvo samo zahvaljujući ljudima sa Balkana. Osim toga, kao što sam već pisao u teksto Distopijsko stanje uma, posljednjih godina društvene zajednice počinju da njeguju antinaučnu i antiprosvjetiteljsku misao koja je izrodila antivaksere, antiklimaše i slične.


Pseudonauka nije prisutna samo u naučnoj fantastici. Njeni kraci se šire u svim književnim kategorijama. Ona ima i sociološki i filozofski aspekt u djelima realizma. Mala doza pseudonauke u književnosti je nekada dovoljna samo da mašta pobudali, ali nikada ne treba biti shvaćena kao činjenicom. Zar se korištenje silom u Star Wars filmovima ne može smatrati kao pseudonaučnom idejom? Međutim, George Lucas je od toga stvorio narativ koji nosi duboku i smislenu filozofiju, ideju o kosmosu kao jednom povezanom mrežom koja ne ovisi o čovjeku i njegovom djelanju, gdje je i on samo još jedna nit te mreže koja stoji u balansu. Philip K. Dick je koristio pseudonaučne elemente u svojim djelima, do telepatije do hipnotizacije, ostavljajući ih uvijek u domeni fikcije i koristeći ih samo kao elemntima da bi ispričao neku veću i kvalitetniju priču o ljudima, tehnologiji, nauci i progresu.


I da zaključim na kraju s tim da djela naučne fantastike koja se oslanjaju na pseudonauku ne mogu biti smatrane tvrdom naučnom fantastikom. Bez obzira koliko autor njihovu misao utemeljio u naučnom obrazloženju, njihova nevjerodostojnost i iracionalnost ne idu im u korist. Štaviše, čak i kao djelom meke naučne fantastike donosi svoju problematiku, no o tome ćemo nekom drugom prilikom.

   |  

   |  

  • Facebook - White Circle
  • YouTube
  • Instagram - White Circle
  • Twitter - White Circle

evolucijaportal@gmail.com   |   71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina

© 2019 BY e-volution.com