Palm Springs: Ljetovanje u vremenskoj petlji!



Groundhog Day, Source Code, Edge of Tomorrow - ovi filmovi su ostali zapamćeni kao naslovi koji su element vremenske petlje uspjeli izvesti na originalan način. Iako svake godine imamo barem jedan film slične tematike, malo je onih koji donose barem trunku svježine. Riječ je, pak, o elementu ili motivu filma sa teškim kamenom zvanim repetetivnost koji nerijetko poklopi i autora i režisera i cjelokupni film. Tu i tamo, s vremena na vrijeme, kao što je slučaj s već navedenim filmovima, pojavi se naslov koji hrabro pomjeri taj Sizifov kamen i gledateljima predstavi zanimljiv i uzbudljiv film koji će se gledati i u budućnosti. Jedan takav film je i Palm Springs koji je početkom jula izašao na Hulu streaming servisu.


Vjerovatno najpopularniji film na Sundance festivalu 2020. donosi priču o Nylesu koji je zapeo u vremenskoj petlji. On svaki dan iznova, beskonačno mnogo puta, proživljava vjenčanje prijateljice njegove djevojke. Nakon što u petlji završi i nevjestina sestra, stvari će početi da se komplikuju.


Ono što kvalitetne filmove vremenske petlje izdvaja od ostalih jeste način nošenja s vremenom. Linearnost zatočena u cikličnom toku pred režisera stavlja izazov da radnju učini primamljivom gledatelju, a da pri tome i znači nešto. Mnogi filmovi se onda hvataju u koštac sa razlozima zbog čega je lik zatočen u vremenskoj petlji, te postizanju ciljeva koji će ga osloboditi. Palm Springs ne radi to. Ne radi to zato što Palm Springs ne počinje u trenutku prelaska linearnog u ciklično. Film nas stavlja u poziciju u kojoj je Nyles već na stotine ili pak hiljade puta proživio taj jedan te isti dan. No, to je učinjeno latentno i ležerno, što pak ide uz ruku sa žanrom - komedija - koji nam daje jedan novi i malo drugačiji pogled na zatočeništvo u vremenskoj petlji.



Egzistencijalizam u svakom svom mogućem značenju je, skoro uvijek, glavna tema filmova ovog tipa, a definitivno nema puno stvari koje mogu nadmašiti egzistencijalni humor. U tom smislu odabir Andyja Samberga za ulogu Nylesa je bio pravi izbor. Neobrijan i nepočešljan, u havajci i papučama, Andy od prve minute pruža sliku karaktera koji je na neki način odustao. Od čega? Od života, od toga da se trudi, od traženja volje za životom, pa čak i volje za krajem. On u jednom trenutku izjavljuje: "We kind of have no choice but to live. So I think your best bet is just to learn how to suffer existence."


Upravo su momenti tog egzistencijalnog humora u vremenskoj petlji ono što ovaj film čini tako primamljivim i živim. Koristeći se tim elementima, kao i odličnom hemijom između Andyja i Cristin Milioti, Palm Springs je lako pratiti na empatijskom nivou koji je, unatoč fantastičnom elementu, blizak našoj stvarnosti. Valjda je to ono što se mnogi filmovi vremenske petlje trude pokazati, a to je da cijenimo trenutke i svoj život, pa i to da, kada je potrebno, učinimo nešto kako bi se oslobodili okova koji nas sputavaju. Nyles je, kada ga mi upoznamo, već ušao u svoju komfornu zonu, koja ga fizički ne može ubiti, ali koja ga, baš kao i u paklu, uništava psihički. Sve dok se Sarah ne uključi u priču.


Međutim, ono što ovaj film čini kompletnim i komplementarnim jeste što se, unatoč svom egzistencijalističkom pristupu, ne odmiče od teme vremenske petlje. Svaki trenutak je uronjen u nju, a nijednom ne napušta svoju logiku, pa čak i kad subverzira horizont očekivanja. Lično sam veliki fan filmova koji gledateljima i nakon završetka ostavljaju prostora za interpretiranje, postavljanje i odgovaranje brojnih pitanja. Finale Palm Springsa na ispunjavajući i dovitljiv način donosi zaključak priče, istovremeno ostavljajući gledateljima prostora da donose vlastite zaključke.



Kako je pandemija COVID-19 otkazala blockbuster sezonu i ovog ljeta smo u manjku filmova spektakla, filmovi kao što je Palm Springs dobijaju veće šanse da budu otkriveni, a samim tim i talentovani kreatori koji stoje iza njih. U ovom slučaju je riječ o kreativnim umovima kojima su ovo bili dugometražni prvijenci. Andy Siara je nakon serije i par kratkih filmova napisao scenarij za film, dok je režiser Max Barbakow prije Palm Springsa radio samo na par dokumentaraca i kratkih filmova.


Palm Springs je, u konačnici, jedan feel-good film uz koji ćete kvalitetno provesti vrijeme. Iako sam u gledanje ušao bez očekivanja, privučen samo koliko-toliko poznatom glumačkom postavom, kreativni rad ljudi iza kamere je uspio da ostavi utisak na mene. Palm Springs će definitivno visoko kotirati na listama filmova vremenskih petlji, a vjerovatno i na listama najvećih iznenađenja ove godine.

   |  

   |  

  • Facebook - White Circle
  • YouTube
  • Instagram - White Circle
  • Twitter - White Circle

evolucijaportal@gmail.com   |   71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina

© 2019 BY e-volution.com