Neobična veza poezije i nauke!



"Nauka objašnjava, a poezija podrazumijeva. Obje slave ono što opisuju. Potrebni su nam jezici nauke i poezije da bi se sačuvali od beskrajnog skladištenja informacija koje ne uspijevaju da nas informišu o našem neznanju ili neodgovornosti.", ovo je 2014. godine rekla Ursula Le Guin prilikom izlaganja na konferenciji “Anthropocene: Arts of Living on a Damaged Planet." Za nju je poezija alat za podršku "velikog dosega izvan uma i mašte" koji je ključan ako želimo da prestanemo "gubiti svijet i svoje vrijeme u njemu."


U književnoj tradiciji već stoljećima, bolje reći od nastanka pisane riječi, postoji relativna veza između nauke i poezije. Iako danas mjesto nauke pretežno prevladava u samo jednoj književnoj grani, tačnije u oblasti naučne fantastike, to nije uvijek bio slučaj. Pjesnici su nerijetko koristili naučna i tehnološka dostignuća u svojim pjesmama. Danas bi to veoma lako svrstali u kategoriju naučno-fantastične poezije, ali svega 150 godina unazad o tome nije ni bilo riječi. Pjesnici iz perioda romantizma su skoro redovno koristili nauku, tačnije fiziku, biologiju, hemiju. Njihov povratak prirodi, čulnom, natprirodnom, često je vodio preko nauke. Edgar Allan Poe, kao jedan od neizbježnih predstavnika ovog perioda u književnosti, napisao je Eureku, poemu u prozi, čiji su temelji zasnovani na naučnoj misli, a koja obrađuje temu postanka univerzuma, teoriju koja će tek decenijama kasnije zaživiti kao ideja Velikog praska.


Prema tome, nauka, odnosno prirodne nauke zauzimaju bitno mjesto u književnosti (nešto što, ipak, mnogi autori nekako uspiju uspješno zanemariti, pa imamo djela u kojima likovi kao da žive i djelaju u praznom prostoru) i obrnuto. Popularni naučnik Brian Green tvrdi kako nauka zaslužuje da bude u samom središtu kulture, pošto je njen zadatak "naša potraga za razumijevanjem ko smo i kako se uklapamu u širu sliku. Jednako kao poezija, jednako kao literatura. Nije odvojena aktivnost, samo je drugačiji jezik."


Na prvi pogled neko bi mogao reći kako poezija i nauka djeluju kao dvije potpuno suprotne stvari, no one su duboko isprepletene. Krajem 1700. godina naučni su traktati pisani u pjesničkom obliku jer se poezija smatrala jezikom intelekta i budućnosti. Već sljedeće stoljeće, Lewis Carroll je, koji je i sam bio matematičar i pisac, eksperimentirao sa matematičkom logikom u poeziji stvorivši njegovu The Square Stanza. S druge strane, ne smijemo zaboraviti i Danteovu Božanstvenu komediju; veliku epsku avanturu kroz historiju i religiju koja je u mnogočemu bila poduprta čvrstom naukom, poput teorije gravitacije koju je Dante opisao prikazujući Luciferov pad krot galaksiju.



Nauka i poezija trebaju jedno drugo. Na sebi svojstven način su skoro identične: obje polaze od čuđenja i pitanja, a idu prema shvatanju i razumijevanju. No, ipak, to su različiti načini spoznaje, različiti načini pokušaja razumijevanja svijeta. Prirodne nauke nam pružaju duboko razumijevanje svijeta u kojem živimo, stvari koje još ne razumijemo, ali znamo da trebamo nastaviti s istraživanjem (crne rupe, tamna materija, teorija struna itd.). Poezija čini nešto slično, ali kroz drugi okvir. Nauka i poezija su podjednako korisni alati kada se radi o približavanju nepoznatom.


Naučnici ne bi bili naučnici a da ne testiraju veze nauke i poezije. Prema tome su naučnici sa Univerziteta Exeter izvršili skeniranje mozgova putem funkcionalne magnetne rezonance (fMRI) ljudi dok čitaju neku poeziju kako bi pokušali otkriti koja su područja mozga aktivna. Otkrili su da poezija na mozak ostavlja uticaj sličan muzici. Pronašli su aktivnost u području mozga koja je uglavnom okarakterisana kao "područje za čitanje", ali su emotivniji radovi pokrenuli regiju mozga koja reaguje na muziku. Oba ova područja također stvaraju trnce koji prođu niz kičmu.


Osim toga, istraživači su tokom ovih testova otkrili kako su tokom čitanja poezije kod ispitanika područja povezana sa pamćenjem u mozgu bila više aktivirana od područja čitanja. Uspoređujući poeziju sa prozom otkrili su kako poezija aktivira i područja mozga povezana sa introspekcijom. Istraživanje je također otkrilo kako čitanje poezije povećava aktivnost u desnoj strani mozga, području povezanom s autobiografskim pamćenjem, omogućavajući čitatelju da razmisli i pregleda svoja iskustva u svjetlu onoga što je pročitao.


Zbog toga su neki naučnici iz oblasti neurologije istakli kako bi izražavanje nauke kroz poeziju moglo obogatiti i poboljšati dječije razumijevanje naučnog obrazovanja u školama. Ono bi ohrabrilo upotrebu njihove mašte za dekonstrukciju i rekonstrukciju naučenih znanja. Ovo nije tako daleko od Aristotelove ideje mimesisa pomoću kojeg ljudi spoznaju sebe i svijet oko sebe.


S druge strane, mnogi naučnici su odlučili da krenu u poetskom pravcu. Frank Wilczek, američki fizičar, preuzeo je stari romantičarski plašt prirodne filozofije, onih ranih naučnia (i pjesnika) koji su želili postići jedinstveno razumijevanje prirode i duha. On fiziku vidi kao načinom "razumijevanja svijeta kao cjeline." To je suština komplementarnosti. "Na svijet morate gledati na različite načine, a ti različiti načini nekada mogu djelovati kao međusobno nespojivi. No, da bi u stvarnosti postigli ravnopravnost, morate ih sve uzeti u obzir."


Frank Wilczek - Sonnet for a Quark (preuzeta sa bloga)


I don't suppose that colored quarks and glue

Think over much about what they're up to;

They just do whatever comes naturally

And leave the worrying to you and me.


Free spirits! They seemed blithely unconcerned

With sacred lessons we'd with effort learned.

But by invoking then heretical

Wild hypotheses theoretical

I found their workings could be understood:

So the world makes sense, as it damn well should.


The Prize recalls those days of search and find,

Warm notes from friends bring human joy to mind;

My heart is full, as is my thanks to you

My In box also, I'm afraid - adieu!


Fizičar Carlo Rovelli ima nešto drugačiji stav ističući znatne razlike između poezije i nauke. Dok nauka, poput poezije, "potiče iz ljepote, iz intuicije, iz mašte ... ona ima sasvim čvrst način provjere" svojih hipoteza. Kada se lijepe ideje pokažu pogrešnim, nauka ih odbaci. Poezija daje prednost ljepoti, i dok pjesnici također eksperimentišu, oni nerijetko odbacuju lijepe crte koje ne prenose prave ideje, što ne možemo nazvati naučnim eksperimentiranjem. Ali bi poezija, reći će Rovelli, mogla pomoći fizičarima da postavljaju nova i bolja pitanja pružajući nove i drugačije poglede na ljepotu, intuiciju i maštu.


Najzanimljiviji trenutak u nauci nije kada naučnik poviče "Eureka!", nego kada se zapita "Ha?". Čuđenje je ključno za naučno istraživanje, kao i za poeziju, Dobra nauka, poput dobre pjesme, otvara svijet i omogućava nam da sagledamo svoju stvarnost iz druge perspektive. I jedno i drugo ovisi o metafori kao o načinu na koji se misao objašnjava laičkom čitatelju i kao način potvrde. Mnogi su pjesnici koristili naučne slike kako bi evocirali metaforčke slike.


Potrebna je i određena logika, čak i za pjesmu. Razmišljanje i gledanje do zaključka osnovnja je pretpostavka i naučnog eksperimenta i pisanja. Pored toga oboje teže pokretanju misli i introspekcije nakon obavljenog posla. Za pjesnika je njegove introspekcija u umu čitatelja ili slušatelja, a za naučnika ispitivanje njihovog procesa i mjesta gdje bi možda mogli krenuti po zlu.


U dijelu govora koji je citiran na početku, Ursula kaže da "kako bismo dobro iskoristili svijet ... moramo ponovo naučiti svoje mjesto u njemu." I poezija i fizika pomažu nam da integriramo nova saznanja i zamislimo bolje načine življenja u svijetu. Zajedno podstiču šire, spekulativno razmišljanje, što bi i naš obrazovni sistem trebao naučiti i, u konačnici, primijeniti u praksi.


Edgar Allan Poe - Sonet: Nauci


Nauko! prava si kćer Starih Vremena.

Tvoj prodorni pogled uzrok je svih mena.

Zašto tako vrebaš nad srcem poete,

Kao lešinari što kroz zbilju lete?

Kako da te voli, da ti mudrost ceni —

Kad ne daš da luta svud po vaseljeni,

Da uz zamah krila koja hrabrost snaži

Kićenoga svoda riznice pretraži?

Kočije Dijani zar otela nisi?

Gaj Hamadrijadin preotela ti si,

Pa si je prognala na zvezdu daleku;

A Nijadi smernoj otrgla si reku;

Elfinu oduze zelen bokor jove,

A meni, pod stablom tamarinda, snove!

Walt Whitman - Dok slušah učenog astronoma


Dok slušah učenog astronoma,

Dok brojke i dokazi bejahu preda mnom svrstavani u kolone,

Dok mi bejahu pokazivane karte i dijagrami, da ih saberem, podelim i premerim,

Dok sam sedeći slušao astronoma kako drži to predavanje uz mnogo pljeska u sali,

Brzo se, neuhvatljiv, umorih i zasitih toga,

A onda ustadoh, izvukoh se i odšetah sam samcit

U tajnoviti, vlažni noćni vazduh, gde s vremena na vreme

Podizah pogled, bezglasno, ka zvezdama.


Morris Bishop - E = mc2


Ne uzdamo se u ono u šta se uzdasmo juče,

I sumnjamo u ono što beše naša vera;

Smemo li ili ne smemo — ta nas pitanja muče,

I sporimo se stalno oko pravoga smera.

Duša je, može biti, samo pramičak gasa,

A nepravda je možda pravda plus druga odora;

Ali formulu znamo: energija je Masa

Puta brzina svetlosti na kvadrat — nema zbora!

Što znasmo, ne znamo više; što zvasmo, nema ime;

Povlačimo i ono što dokazasmo sami;

Život je zamršen čvor — ko će se snaći s njime!

Ali je sigurno jedno, kao zračak u tami...

Hodi, tata se tvoga, sinko, zaželeo glasa;

Izreci tu j još jednom — a onda evo ti značka:

»Ljudska je otkrila rasa: Energija je Masa

Puta brzina Svetlosti na kvadrat, stop, i tačka.«


Pjesme su preuzete iz magazina Andromeda, prvog broja objavljenog 1976. godine.

Izvor za naučna istraživanja: newstatesman.com

Autor: Adnan Bajrović

   |  

   |  

  • Facebook - White Circle
  • YouTube
  • Instagram - White Circle
  • Twitter - White Circle

evolucijaportal@gmail.com   |   71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina

© 2019 BY e-volution.com