Maurice Hilleman: Čovjek koji je razvio 40 vakcina!



Maurice Hilleman rođen je 30. avgusta 1919. godine u blizini Miles Cityja u državi Montana, SAD, za vrijeme najsmrtonosnije pandemije gripe u historiji. Do sljedeće globalne pandemije gripe, Hilleman će biti u mogućnosti da spasi na hiljade života.


Do njegove smrti u aprilu 2005. godine, Hilleman je postao najplodonosniji vakcinolog na svijetu. Njegov portfolio sadrži vakcine protiv ospica, hepatitisa, meningitisa i mnogih drugih. Osim toga, Hilleman je bio i farmer. Njegova porodica je prodavala voće, perad i jaja kako bi pregurali period Velike depresije.


Nakon što je kao najbolji učenik njegove klase diplomirao na Državnom univerzitetu u Montani i stekavši doktorat iz mikrobiologije na Univerzitetu u Chicagou, pridružuje se farmaceutskoj kompaniji E. R. Squibb - na užas njegovih mentora. Jednom prilikom je izjavio kako su očekivali da će maturanti u Chicagou postati akademici. Ali Hilleman je namjeravao da svoje akademsko znanje primijeni u praksi: "Sišao sam s farme.", rekao je. "Želim da napravim neke stvari!"


Do 1944. godine, Squibb je već razvio vakcinu protiv tifusa za američke vojnike. Tokom četiri godine koliko je bio u kompaniji, Hilleman je pomagao na razvoju i masovnoj proizvodnji vakcina protiv gripe - iskustvo koje je iskoristio nekoliko godina kasnije kada je 1957. godine u Aziji izbila epidemija gripe. Tada je on bio šef Odjela za respiratorne bolesti na Vojnom institutu za istraživanje Walter Reed.


Nakon što je izolirao takozvani virus azijskog gripa, Hilleman ga je testirao na krvi stotina službenika i civila. Niko nije imao antitijela za virus. Poslao je uzorke nekim javnim zdravstvenim organizacijama koje su izvršile testiranje na globalnoj razini. Samo su oni stariji koji su preživili pandemiju iz 1889. godine bili imuni. Virus se vratio i imao je mogućnost da proguta cijeli svijet.


Služba za javno zdravstvo SAD-a i vojna Komisija za zaštitu od gripe odbacili su Hillemanovu zabrinutost. Nazvali su ga ludim, zbog čega je on sam izravno kontaktirao šest proizvođača vakcina, zaobilazeći glavnu američku regulatornu agenciju za cjepiva. Kada je azijska gripa stigla u SAD tokom prve sedmice septembra vakcinacije su već počele. Do kasne jeseni podijeljeno je oko 40 miliona doza.


Pandemija gripe 1957.-1958. ubila je čak dva miliona ljudi širom svijeta, od toga oko 70000 u SAD. Prema nekim procjenama, milion državljanja SAD-a bi umrlo bez Hillemanove kampanje cijepljenja. Brz odgovor na ovu pandemiju je bio u njegovom savjetu da farmeri ne ubijaju pijetlove. Njegov farmerski život ga je naučio da drugi poljoprivrednici svoje pijetlove ubijaju u kasnom periodu sezone parenja. Ali pravljenje i istraživanje miliona doza cjepiva protiv gripe je zahtijevalo milione oplođenih jajašca koja će inkubirati virus. Hilleman je tako upozorio proizvođače da obavjeste svoje dobavljače jajima da pijetlove ostave žive i na prekovremenom radu.


Virolozi i uzgajivaći pilića imali su dugogodišnje partnerstvo započeto još 1930. godine, nakon što je patolog Ernest Goodpasture u oplođenim jajima uzgajao boginje, virus sličan malim boginjama. Virus se uspješno razvijao na membrani embriona pilića. Na ovaj način su vakcine nastajale više od 70 godina. Na jajima je repliciran virus, prije nego što je ubijen. Vakcine protiv ospica, zaušnjaka i rubeole su napravljene na ovaj način.



Prvo cjepivo protiv ospica je razvio John Enders iz dječje bolnice u Bostonu. Nakon toga je nekoliko farmaceutskih predstavnika od njega tražilo soj kako bi se vakcina počela masivno proizvoditi. Hilleman je bio u timu koji je bio zadužen za to. Kada je primio Endersovu vakcinu ustanovio je da je uzorak bio napunjen virusom pileće leukemije. Kontaminiran je pilećim embrionima koji su slabili virus. U ranim '60. godinama oko 20% američke pileće zalihe nosilo je virus ptičje leukoze (ALV) koji izaziva rak. Kada je Enders razvijao svoj soj, nije bilo načina da se razlikuju zdravi od zaraženih embrija.


Kasnije studije nisu otkrile povezanost ALV-a i raka kod ljudi, ali Hilleman to 1961. godine nije znao. Srećom, test koji je koristio za otkrivanje virusa - razvijen te godine - ponudio je način uzgajanja pilića bez ALV-a. Budući da je imao iskustva s uzgojem pilića, Hilleman je pokušao - i nije uspio - uzgajati čisto stado u Mercku. Tada mu je jedan kolega virolog rekao za Kimber Farms u Kaliforniji, u kojoj je bilo oko 300 pilića bez ALV-a. Direktor za istraživanje peradi iz Kimbera odmah je prodao cijelo stado kada je saznao da je Hilleman, baš kao i on, iz Montane. Zahvaljujući tome nastala je vakcina protiv ospica - Rubeovax - licencirana 1963. godine. Merck i dalje proizvodi vakcine koristeći jajašca potomaka tog stada.


Nakon što je problem kontaminacije riješen, Hilleman se posvetio rješavanju nuspojava Rubeovaxa. Cjepivo je razbolilo mnogo djece izazivajući osip i visoku temperaturu koja ponekad izaziva napade. Sam Hilleman je rekao kako je bila "toksična kao pakao." Neke je simptome ublažio dodavajući uz vakcinu gama globulin, dio krvi preživjelih od ospica koji sadrže antitijela. Ali davanje dvaju inekcija bilo je previše i za ljekare i za djecu.


Da bi smanjio nuspojave, Hilleman je morao oslabiti Endersovu vezu. To je učinio prošavši kroz čiste pileće embrione dodatnih 40 puta. Slabiji virus je nazvao Moraten, koji je značio "oslabljeni Enders". Moraten je licenciran kao Attenuvax 1968. godine i do dana današnjeg je jedina vakcina protiv ospica koja se koristi u SAD-u. Hilleman je 1969. godine stvorio cjepivo protiv rubeole i kombinirao ga sa svojim scjepivom protiv zaušnjaka i ospica, licencirajući MMR 1971. godine.


Kako je jedna osoba uspjela proizvesti tako velik broj vakcina? Možda je to bilo zbog njegovog karaktera i stila upravljanja. Na simpozijumu iz 2005. godine koji je bio organizovan u njegovu čast, Hilleman je priznao kako je najbolji opis njega rekao jedan njegov bivši kolega iz Mercka: "koji je rekao da sam spolja izgledao kao gad, ali da ako pogledate dublje, iznutra, još uvijek ćete viditi tog istog gada."


Hillemanovi standardi su bili visoki i tolerancija prema greškama niska. Kada je otkrio da je Merckova proizvodna jedinica ispravila njegov proces hemijske inaktivacije za vakcinu protiv hepatitisa B, stvarajući mogućnos zaraze kod djece, pozvao je tim na sastanak proglasivši ih "goddamn meatheads". Imao je aktivan i dinamičan poslovni život, a zaposlenici koji se nisu mogli uklopiti u njegovu sedmodnevnu radnu sedmicu nisu ostajali dugo na poslu. Nekolicina njegovih suradnika bila je ovjekovječena u obliku malih figurica koje je njegova kćerka napravila od jabuka. U kasnim '70. godinama Hilleman je razvio vakcinu protiv hepatitisa B - prvu i posljednju koja je dobijena iz ljudske krvi (sada se uzgajaju u kvascu). FDA je oklijevala da mu da dozvolu za testiranje. Tako je on od svog osoblja tražio volonterski pristanak na testiranje. Devet zaposlenika Mercka je bilo na testiranju, a nakon što su dokazali učinkovitost vakcine ona je odobrena za šire studije.


Devet od današnjih 14 redovnih dječijih cjepiva potiču iz njegovih istraživanja i otkrića, a neke od najgorih bolesti kod djece su zaustavljenje. Njegov je rad spasio milione života, a broj samo nastavlja da raste. Prije nego što je otišao u penziju 1984. godine Hilleman je pobijedio još jednu bolest: vodene kozice ili pljuskavice.


Tokom svoje karijere stvorio je i radio je na oko 40 vakcina. U njegovu čast Univerzitet u Montani daje stipendije pod nazivom Hilleman Scholars Program.


Maurice Hilleman je umro 11. aprila 2005. godine. Iako je za mnoge jedan od najvećih vizionara i naučnika prošlog stoljeća Hilleman nikada nije nagrađen Nobelovom nagradom za njegov doprinos. Ovome su u mnogočemu doprinijele i razne antivakcinacijske teorije koje se nikada nisu ispostavile tačnim.


Izvor: uchicago.edu

   |  

   |  

  • Facebook - White Circle
  • YouTube
  • Instagram - White Circle
  • Twitter - White Circle

evolucijaportal@gmail.com   |   71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina

© 2019 BY e-volution.com