Jojo Rabbit: Duboka satira s toplom pričom u pozadini!



Jedno od najvećih filmskih otkrića protekle decenije je, bez sumnje, Taika Waititi. Režiser, scenarist i glumac porijeklom sa Novog Zelanda aktivan je već dvadeset godina. Međutim, svjetsku popularnost je stekao filmom What We Do in the Shadows (koji je kasnije dobio i seriju), te Hunt for the Wilderpeople. Kritički uspjeh ga je stavio na Marvelov radar, pa je kasnije angažovan na problematičnom projektu zvan Thor. Nakon dva izuzetno slaba MCU film, iz Marvela su želili da Thoru pristupe na malo drugačiji način. Taika Waititi se ispostavio kao stopostotnim pogotkom, jer je Thor: Ragnarok trenutno jedan od najboljih filmova iz MCU-a. Nakon toga su uslijedile brojne ponude i projekti: od igranog filma Akira, serijske verzije kultnog Flasha Gordona, do najavljenog četvrtog dijela Thora. Međutim, prije svega toga, Taika Waititi je odlučio da uradi jedan vlastiti film koji je pripremio još davne 2011. godine. Jojo Rabbit je ekranizacija romana Caging Skies autorice Christine Leunens.


U filmu pratimo dječaka s imenom Jojo, koji odrasta u nacističkoj Njemačkoj tokom Drugog svjetskog rata i čiji je najveći uzor Adolf Hitler. Film se koristi motivom nevidljivog prijatelja, što je odličan način dovođenja glavnog lika u vezu sa njegovim idolom. Hitler se, osim kao imaginacija mladog dječaka, drugačije i ne pojavljuje u filmu, zbog čega ideološka konotacija lika još više dolazi do izražaja. Dječakov svijet će, pošto doživi nesreću u kampu za djecu, doživjeti potpuni preokret nakon što otkrije da njegova mama u potkrovlju krije djevojčicu koja je Jevrejka.



Taika Waititi je u svijetu postao poznat po svog izuzetnom i unikatnom smislu za humor koji posjeduje ogromne doze satire i parodije. Valjda je to bila i ideja kada je marketinški tim odlučivao kako reklamirati film Jojo Rabbit. Prije nego sam ga pogledao, imao sam dojam da će to biti urnebesna komedija uz upotrebu spomenutih elemenata. Međutim, Jojo Rabbit je puno više od toga. Dvije trećine trailera su scene s početka filma, koje služe kao blagi uvod u ono što će kasnije postati slikom apsurdnosti svijeta. Naime, Waititi se u ovom filmu bavi temama nacizma i fašizma koje su i dalje aktuelne u svijetu. Tonu filma pogotovo pogoduje i to što se pojavljuje imaginarni Adolf Hitler.


Smijeh koji on izaziva satiričan je i ironičan, dolazi s određenom težinom i ulogom. To su dvije vrste smijeha koje ubrzo izazivaju latentni osjećaj nelagode. Jojo Rabbit svojim pristupom temi podsjeća na poznatu Gogoljevu dramu Revizor. U njoj je satirično prikazana ljudska narav i stanje uma i društva u Rusiji, a Taika Waititi je isto prikazao na primjeru Njemačke u Drugom svjetskom ratu. Ovaj postupak se najbolje očituje u sceni kada Gestapo pretresa kuću u kojoj živi Jojo. Tu na najbolji mogući način možemo da vidimo kako su suludi i nebulozni bili nacistički protokoli. Međutim, taj smijeh nam ubrzo biva zaustavljen u grlu, jer nakon komičnog pristupa, Waititi film spušta u carstvo surovog i stvarnog. Napetost i razvoj likova, kako radnja odmiče, dobijaju na empatijskoj vrijednosti, a čitava radnja jedan human efekat koji je prosto bio neočekivan na početku filma. Dubina i značaj pojedinih scena i radnji eksponencijalno raste kako film odmiče.



Doživljaju filma pogoduje i mjesto radnje. Riječ je o neimenovanom njemačkom gradu u kojem stanovnici vode normalan, skoro idiličan život. No, latentna prisutnost rata je osjetna, ona visi u zraku, jer simbol događaja koji se odvijaju u blizini su ljudi obješeni na glavnom trgu. Oni su, također, simbol neizbježne destrukcije koja će pogoditi taj grad kako se rat bude razvijao. Atmosfera filma se, prema tome, odvija u dvije prepletene razvojne linije. Jedna je ona duhovna, koja se odvija unutar dječaka i djevojčice, a druga je ona društvena, kojom su zahvaćeni i glavni likovi, ali i čitav grad.


Sve ovo biva izneseno uz pomoć blistavih glumačkih izvedbi. Prije svega tu treba spomenuti Romana Griffina Davisa (Jojo) kojem je ovo prva uloga u filmu i koji to radi kao da je rođen za to. S obzirom da su mu roditelji radnici iz filmske industrije (pretežno rade kao kamermani), ova tvrdnja ima svoje uporište. Njegovom performansu pariraju izvedbe Thomasin McKenzie (djevojčica Elsa), te Scarlett Johansson u ulozi njegove majke, kao i pojavljivanje Sama Rockwella. Međutim, šlag na kraju torte je i gluma Taike Waititija koji je pojavljuje kao Adolf Hitler. Iako je u početku ovaj odabir uloge bio relativno upitan, Waititi je blistavo iznio ulogu pokazujući upravo preko nje poentu filma o kojoj sam već pisao.


Jojo Rabbit će na ovogodišnjim dodjelama nagrada, bez sumnje, dobiti dosta pažnje. Što već i potvrđuje nagrada sa filmskog festivala u Torontu, te višestruke nominacije za Zlatni globus i BAFTA nagrade. Jojo Rabbit je satirični prikaz apsurdnosti nacističkog stanja uma, ali prije svega jedna topla priča o dječijem prijateljstvu koje je dovoljno snažno da razbije svagu glupu predrasudu. Jojo Rabbit je, definitivno, jedan od deset najboljih filmova protekle godine, a Taika Waititi se s njim svrstava u grupu najboljih režisera svoje generacije. Novu godinu i deceniju počnite kvalitetno, a Jojo Rabbit je odličan film s kojim to možete učiniti, pogotovo jer ga od 09. januara možete pogledati u kinu Cinema City.

   |  

   |  

  • Facebook - White Circle
  • YouTube
  • Instagram - White Circle
  • Twitter - White Circle

evolucijaportal@gmail.com   |   71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina

© 2019 BY e-volution.com