It Chapter Two: Strah je dobio novo ime, zove se Pennywise!



Rijetko koji roman je, u mom dosadašnjem čitalačkom iskustvu, uspio da me do te mjere uvuče u svoj narativ da ga sa takvim zadovoljstvom pročitam praktično u jednom dahu, kao što je Kingov It (pr. Ono). Preko hiljadu stranica dvotomnog romana u Algoritmovom izdanju kapituliralo je mojoj čitateljskoj žeđi za kratko vrijeme. U životu sam pročitao mnogo romana koji su se rasplinjavali na stotinama stranica: od Gargantue i Pantagruela, Don Kihota, Braće Karamazov, do nekim savremenijih monstruma kao što je Gospodar prstenova, ali nijedan nema takav kaptivacijski efekat na čitatelja kao što je slučaj s romanom It.


Prema tome, filmsku verziju romana koju je Andy Muschietti radio očekivao sam s velikim entuzijastvom. Prije svega me je zanimalo na koji će način režiser ekranizovati roman čija se radnja odvija uporedo, gdje se priče, motivi i posljedice neprestano prepliću. Muschietti je, kao što smo vidjeli s prvim dijelom, odabrao razdijeljeno pripovijedanje, gdje će period djetinjstva članova Loser kluba biti predstavljen u prvom filmu, a zrelije doba i finalna borba u drugom dijelu.


It Chapter Two u osnovi i prati tu ideju, ali u jednom trenutku je i napušta. Naime, narativ drugog filma upravo počinje da dobija formu koju prepoznajemo iz romana. Bill, Bev i ostali nakon ponovnog okupljanja polaze u potragu za predmetima koji su ih obilježavali u djetinjstvu. Na tom putu oni će proći kroz mnoge vizuelne iluzije koje im je pripremio Pennywise. Ali kako se oni budu prisjećali prošlosti, tako će i gledatelji svjedočiti nizu flashbackova na period njihova života iz prvog dijela. Ovo u jednom trenutku do te mjere postane učestalo da njihove dječije verzije praktično postanu fokusom filma. Neki gledatelji bi ovo mogli popratiti komentarom da prvi film praktično postane beskoristan, jer mnoge bitne scene, i dosta novih, imamo priliku gledati i u ovom. Nedavno je bilo spomena o tome kako režiser planira kreirati svojevrsnu ultimativnu režisersku verziju filma koja bi spojila oba dijela u jedan uz još neke scene koje nisu uključene u finalnim verzijama. To bi bila verzija koju bih rado pogledao.



Međutim, uvijek kada je riječ o ekranizacijama, publika pažljivo gleda na promjene i odstupanja od originalnog materijala. Mnoge filmske odluke znaju biti dočekane na nož. It Chapter Two, s druge strane, pokušava ostati vjeran svom izvoru, a sve promjene izvodi s velikim poštovanjem prema Kingu i njegovom romanu. Pri izlasku prvog filma svi smo se pitali kako će režiser preći preko kontroverzne scene seksa iz romana. Drugi film je sa sobom najviše nosio pitanje konačnog i finalnog sukoba s Pennywiseom, kada mnoga kosmička pitanja i bića počnu izlaziti na vidjelo. Muschietti je u određenoj mjeri taj segment izveo shodno očekivanjima. Filmski medij je problematičan upravo zbog svoje vremenske strukture i logike koja nekada primorava na simplificiranje određenih stvari i događaja. To je i ovdje slučaj, ali ništa što je prikazano u filmu ne ide na štetu romana ili samog narativa. Porijeklo i motivacija entiteta koji stoji iza Pennywisea prikazan je kroz niz scena koje u svojoj osnovi imaju sličnosti s onima u romanu, no iste se zbog različitosti medija razlikuju u svojoj kvantitativnosti i trajanju.


Apsolutno svaka pohvala za It Chapter Two ide na izbor glumaca koji će igrati odrasle verzije članova Loser kluba. Muschietti je, naime, mlađe glumce pitao koga bi oni voljeli da glumi njihove odrasle verzije. Od glumaca koji su bili među njihovim odgovorima, samo su Bill Hader i Jessica Chastain angažovani. No, odabir ostalih glumaca je blistavo odrađen kada pogledamo fizičku sličnost s mlađim glumcima. Ova sličnost se možda najviše očituje na primjeru Eddieja Kaspbraka.



U filmu koji traje skoro tri sata mnogo se toga dešava, pogotovo ako ste iz grupe ljudi koji nisu pročitali roman. Međutim, za mnoge gledatelje film možda neće biti strašan koliko su oni možda očekivali. To je očekivanje koje je i mene relativno razočaralo. Ovo proizilazi iz činjenice što je Pennywiseovo vrijeme na ekranu relativno reducirano. To je lik koji i u romanu nema puno pojavljivanja osim u trenucima kada lovi djecu po Derryju (kojih je puno više negoli u filmu). No, za jednog antagonistu, u odnosu na prvi film, ima ga jako malo. Možemo se pitati zašto je to tako, ali činjenica je da je Bill Skarsgard umalo propustio snimanje nastavka filma zbog straha od uticaja uloge na njegovo psihičko stanje. No, ovo nije uticalo na njegovu izvedbu, te kada je on na ekranu gledatelji imaju priliku gledati jednu blistavo jezivu predstavu.


Iako film za mnoge nije opravdao svoj golemi potencijal, treba priznati kako je ono što nam je Muschietti predstavio jedan hvale vrijedan projekat. It Chapter Two je nekonvencionalni primjerak horora koji se ne libi otići preko mjere, otići prema stvarima i motivima koje se drugi filmovi ne usude koristiti, It Chapter Two je čudan, bizaran, neobičan, na trenutke komičan, na trenutke sablasan (nekada oboje istovremeno), a sve to ga zajedno čini filmom u kojem zaista možete uživati. Kao osoba s početka teksta, koja je veličala pisanu riječ Stephena Kinga, moram priznati da sam od oba ova filma dobio sve što sam htio, pa čak i više. Sve manjkavosti koje sam uspio uočiti nedovoljne su da pokvare doživljaj filma. Nadam se da je to slučaj i sa vama.

   |  

   |  

  • Facebook - White Circle
  • YouTube
  • Instagram - White Circle
  • Twitter - White Circle

evolucijaportal@gmail.com   |   71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina

© 2019 BY e-volution.com