Filmolista: Naslovi vrijedni karantenskog gledanja!



Fizičko distanciranje je naporno. Dani sporo prolaze, a samo je nekolicina stvari koje možete raditi sami u stanu. Ako je to gledanje filmova, vjerujemo da ste se nekada zatekli u situaciji da čak i nakon 45 minuta listanja i dalje tražite neki naslov koji još niste gledali. Neki od filmova s ove liste su imali zapaženiji nastup svojevremeno po izlasku, ali su pod teretom vremena polagano tonuli u zaborav. Zato vam portal E-volucija donosi nekoliko filmova koje svakako vrijedi pogledati, a neke od njih čak i više puta.


Super (2010) James Gunn


Prije nego što je postao planetarno poznat po filmu Guardians of the Galaxy, James Gunn je režirao film Super, film o čovjeku kojeg je život natjerao da postane borcem za pravdu. Ova crno-humorna komedija donosi nam nešto drugačiji pogled ne maskirane osvetnike nego što je imao Kick-Ass koji je izašao iste godine. U suštini, oba filmova imaju istu ideju i namjeru, samo što uloga glavnog lika, kojeg ove igra Rainn Wilson (na vrhuncu svoje slave u seriji The Office), gledateljima daje nešto prizemljeniju priču koja propituje depresiju, usamljenost, ljubav i tako dalje. James Gunn je ovdje imao priliku da zbog crno-humorne i nasilne prirode filma pokaže mnogo više emocije nego što mu to pruža okvir filmova u kojima nastaju Guardians of the Galaxy.



The Wave (2019) Gille Klabin


Justin Long je razvio glumačku karijeru koju pretežno čine uloge čudnih i nespretnih likova koje će sticaj okolnosti odvesti do niza hurakanskih događaja. Takav je slučaj i sa filmom The Wave u kojem on glumi advokata čiji je život ispunjem depresijom, stresom i nerviranjem. Nakon što dobije promociju odluči provesti noć s prijateljima kako bi proslavio napredak u poslu. Na jednoj zabavi će isprobati nepoznatu drogu, a nakon toga će uslijediti niz suludih i bizarnih događaja. Film će vas prije svega oduševiti svojom mogućnošću da vas nakon svake scene iznenadi, jer sve što će se desiti nakon te noći je neočekivano. Doza humora i avanture čini film zabavnim, ali poenta narativa će vas, u konačnici, odvesti u drugi spektar emocija.



The Rider (2017) Chloé Zhao


Prilikom rada na svom prvom filmu Chloé Zhao je upoznala Bradyja koji je na setu bio u službi trenera konja. Nakon što joj je ispričao priču o svom padu, odlučila je upravo to bude priča koju će obrađivati u svom drugom filmu. Samim tim što Brady glumi samog sebe u priči koja je njegova vlastita daje filmu The Rider još veću empatsku vrijednost. Sve što se dešava, svi likovi koji se pojavljuju koji su filmske verzije samih sebe, pa čak i njegov otac i sestra, koji su mu otac i sestra u pravom životu; sve to dobija daleko veće i dublje značenje. Od izlaska pa do danas, možemo reći, film je bio poprilično zanemaren. Nepravedno zanemaren. U moru drugih western filmova koji pretežno ostaju u nekom mitskom ili epskom domenu, The Rider ipak služi kao realistična, vjerodostojna i emotivno napeta priča. Filmska lektira čak iako niste fanovi ovog žanra.



Never Let Me Go (2010) Mark Romanek


Ekranizacija popularnog istoimenog romana, sada već nobelovca, Kazua Ishigura jedan je naslova gdje Alex Garland potpisuje scenarij, a da nije njegov originalni. I ovdje on pokazuje svoju mogućnost da se nosi s bilo kojim oblikom naučne fantastike, a njena latentnost u inače ljubavnoj i egzistencijalnoj priči glavnih likova je glavni motiv koji nosi narativ dalje. Melanholična priča koju je i režiser uspio blistavo uobličiti u okvir kamere uz sanjiv i pastelni kolorit, te odlična gluma dovoljan su razlog zašto ovaj film svakako morate pogledati.



Brigsby Bear (2017) Dave McCary


Ovo je jedna topla i simpatična priča o Jamesu Popeu kojeg su ukrali odmah nakon rođenja i koji je odrastao u obitelji koja je počinila taj zločin. Film počinje na misteriozan način, gdje James i njegovi roditelji žive u atomskom skloništu pod zemljom i na površinu izlaze samo s maskama na licu. James je odrastao na dječjoj avanturističkoj seriji Brigsby Bear, ali kada njegov život doživi ogromni preokret njegova jedina odluka je da osobno završi priču o svemirskom medi. Scenarij za ovaj film potpisuje Kyle Mooney koji se pojavljuje i kao glavni lik. Osim njega, epizodnu ulogu ima i Mark Hamill. I premda u nekim trenucima ozbiljan i emotivno iscrpljujući, film ipak uspijeva održati svijetlu optimističku notu koja povezuje gledatelja s glavnim likom.



If Cats Disappeared from the World (2016) Akira Nagai


Život čine male stvari. Nekada toga i nismo svjesni. Pogotovo kada su u pitanju odnosi između ljudi. Pa čak i ovi filmovi koje nalazite na ovoj listi odigrat će neku ulogu u vašem životu. O tome se radi i u ovom na zadapu relativno nepoznatom japanskom filmu. Glavni lik u filmu iznenada sazna da boluje od neizlječive bolesti i da će umrijeti. Nakon što izgubi, jedan po jedan, predmete koje povezuje s važnim ljudima iz njegovog života, shvatit će da je smrt bez prijatelja i porodice, život bez sjećanja na ljude i događaje, život bez života, nema nikakve koristi. U redu je imati i lošu kao i dobru prošlosti, pa čak i ne doseći snove, jer nam život ipak daje mnogo toga što možemo da njegujemo i na čemu možemo biti zahvalni



Columbus (2017) Kogonada


Kogonada u svom redateljskom prvijencu uzima i ulogu scenariste, te nam donosi jedan film izuzetno melanholične i kontemplativne prirode. Priča prati dvije osobe koje se stjecajem okolnosti upoznaju u američkom gradu Columbus: Jin koji je došao nakon što je njegov otac pao u komu, dok je mještanka Casey djevojka koja svoje snove žrtvuje zbog svoje majke, bivše ovisnice. Razgovor između njih dvoje je terapijske prirode te im omogućuje da spoznaju pravu viziju onoga što uistinu žele. Ono što je zanimljivo u filmu jeste upotreba arhitekture koja priča svoju priču, služi za karakterizaciju likova ili jednostavno kao dinamički motiv koji radnju tjera naprijed. Perfektna fotografija dugih statičnih kadrova monumentalnih modernističkih i postmodernističkih građevina okupanih svijetlim nijansama zaista djeluje hipnotički. Upravo zbog načina na koji se arhitektura personificira i koristi kao sredstvo za dublji uvid u ljudsko emocionalno stanje, razlozi su zbog kojih ćete uživati u ovom filmu.



Sing Street (2016) John Carney


Sing Street je coming-of-age romantična drama i mjuzikl koji tokom svog trajanja, ne samo da vuče notu nostalgije za ’80-im godinama, nego i zrači nevjerovatno pozitivnom energijom. Premda su teme kojima se Carney (koji je i scenarist filma) bavi, kao što su rastava roditelja i njegov utjecaj na djecu, tinejdžerska depresija i pronalazak sopstvenog identiteta, redom traumatske za jednog izgubljenog dječaka bačenog u okruženje kojem ne pripada, Sing Street konstantno širi pozitivne vibracije i optimizam. Sing Street je takav film da uopšte nije potrebno biti fan mjuzikla da bi ti se dopao ili, ako ništa, omogućio dobru zabavu. Apsolutno film vrijedan gledanja koji toplo preporučujem svima.



The Raven (2012) James McTeigue


Ovo je prava poslastica za sve fanova Edgara Allana Poe. The Raven se u postmodernističkom maniru poigrava s biografijom popularnog pisca i pjesnika kojeg u filmu igra John Cusack. Nakon što serijski ubica svoje žrtve počne da ubija na osnovu Poeovih kratkih priča, on će morati da surađuje s detektivom kako bi uhvatili ubicu. Iako pati od predvidljivosti i slabog razvoja radnje, The Raven je bez obzira na to jedna zabavna misterija, te jedan od kvalitetnijih pokušaja ubacivanja E. A. Poea na veliki ekran.



A Ghost Story (2017) David Lowery


Do sada smo imali priliku nebrojeno mnogo puta da gledamo bezumne horore o duhovima koji bez nekog naročitog razloga napadaju i ubijaju ljude. Lowery međutim te iste duhove što opsjedaju kuće koristi kako bi propitao neke vječne filozofske teme o vremenu, vječnosti, vječnom vraćanju istog, ljubavi, gubitku, postojanju i prolaznosti života. Fenomenalna fotografija ovjekovječena 4:3 formatom zaobljenih uglova donosi duge i blistavo snimljene hipnotičke kadrove. Spori ritam filma upravo proizilazi iz kontemplativne prirode teza koje iznosi i istražuje. Odlične izvedbe glumaca i soundtrack samo su bonus i dodatno upotpunjuju cjelinu filma. Definitivno nezaboravno gledateljsko iskustvo jer je originalan i smio i što djeluje tako savršeno na svakom svom nivou.



Paterson (2016) Jim Jarmusch


Postoje filmovi koji slave poeziju, koji slave velike pjesnike, a onda je tu i Paterson. U pitanju je film koji je sve navedeno, ali i mnogo više što ga u jednom trenutku čini čistom poezijom. Adam Driver je Paterson, vozač autobusa u gradu Paterson, koji piše poeziju. Film je Jarmuschova idilizirana i romantizirana slika jednog američkog grada, koja djeluje skoro utopistički, no upravo je to ono što nam poezija omogućuje. Lik Patersona nije neko ko cilja visokim i nerealnim ciljevima, već neko ko uzima i daje onoliko koliko može i neko ko uživa u malim stvarima. Sve u ovom filmu će vas natjerati da se osjećate ugodno i da budete zadovoljni životom.



Filth (2013) Jon S. Baird


Prvobitno proizišao iz pera Irvinea Walsha, autora Trainspottinga, Filth nam donosi još jednu sliku prljavštine britanskog otoka, u ovom slučaju Škotske. James McAvoy je korumpirani policajac ovisan o drogama s bipolarnim poremećajem koji uz spletke i manipulacije nastoji doći do promocije. Filth je prepun bizarnosti, crnog humora, ali i melanholije s kojom se bori glavni lik. U čitavoj McAvoyevoj glumačkoj karijeri nema uloge koju je tako blistavo odigrao kao što je slučaj s ovom i zbog toga film još više dobija na kvaliteti. Od svih filmova na ovoj listi Filth će vam dati zaista jedno ludo i posebno gledateljsko iskustvo.



Hunt for the Wilderpeople (2016) Taika Waititi


Taika Waititi je majstor kada je riječ o ekraniovanju toplih komičnih priča. Prije nego što je dobio priliku da radi na Thoru, snimio je mali novozelandski film Hunt for the Wilderpeople. Sam Neil i Julian Dennison (Deadpool 2) odličan su dvojac s blistavom hemijom koja čini ovaj film još uspjelijim. Avantura koja počinje iz neobičnih razloga prerasta u jedno putovanje puno komičnih situacija, uistinu originalnih kako samo Waititi zna izvesti, no istovremeno nam donosi jednu humanu i toplu priču između dječaka i ujaka udomitelja. Ako ste gledali Jojo Rabbit, a niste znali za Waititijeve filmove prije Thora, ovo je film koji će vas još više natjerati da volite ovog novozelandskog režisera.



Hold the Dark (2018) Jeremy Saulnier


U kinematografskim svijetu Jeremy Saulnier je definitivno jedan od najpodcjenjenijih redatelja, posebice onih novije generacije s manje od pet filmova. Od Murder Partyja koji je snimljen praktično bez budžeta do vrhunskih Blue Ruin i Green Room, Saulnier je stvarao samo filmske poslastice. Film se odvija u malom gradu Keelutu na Aljasci koji čine nekoliko kuća i beskrajne šume. Na poziv Medore Sloane, čijeg su sina navodno ukrali vukovi, Russel Core, pisac i istraživač, odlazi u taj gradić kako bi joj pomogao. S druge strane svijeta, njen se muž Vernon nalazi u Iraku te će mu prostrjelna rana na vratu omogućiti raniji povratak kući. Pošto smo upoznati s likovima i radnjom Hold the Dark će se razviti u nešto potpuno bizarno i misteriozno. Saulnier od te tačke eksponencijalno nastavlja zapetljavati labirint da kod gledatelja stvara konfuziju i želju za konačnim rješenjem. No, ono neće doći na način na koji smo naviknuti što ovom filmu daje još jedan nivo ili veo misterije. Upravo je to razlog što je ovaj film naišao na mnogobrojna osporavanja. Ali upravo su ta osporavanja dokaz koliko je publika postala razmažena i pasivna. Hold the Dark sve horizonte očekivanja uzima i gazi ih debelim džonom teških aljaških čizama, te se poput Gordona Ramsaya izderava na nas da se više napnemo i potrudimo. Hold the Dark na trenutke podsjeća na triler Wind River sa svojom napetošću trilerskih filmova, ali tematski je bliži Annihilationu. Poput potonjeg naslova i Hold the Dark prikazuje tamu koja se krije unutar ljudske svijesti. No kako u Garlandovom masterpiecu ta tama proizvodi samouništenje, u Saulnierovom djelu tama uništava i sve oko sebe, a ovakav pristup temi donosi i virtuozno miješanje žanrova: od drame, misterije do horora. Samim tim i odabir naslova oslikava ono što film u konačnici nastoji ispričati. Ustvari, je li tako uistinu? To je na vama da otkrijete



Blindspotting (2018) Carlos López Estrada


Još jedan od podcjenjenih filmova je Blindspotting koji blista na svakom svom nivou: od režije, scenarija do glume i muzike. Centralne figure su Collin (Daveed Diggs), afroamerikanac na uslovnoj, te Miles (Rafael Casal), bijelac i Collinov najbolji prijatelj koji ne obraća pažnju na zakon. Dinamika između njih je odrađena s velikom pažnjom koja nosi film na svojim leđima. No, taj odnos donosi propitivanje mnogi aktuelnih tema od gentrifikacije, policijske brutalnosti, života prestupnika u američkom društvu i tako dalje. Nijedna od ovih tema se ne forsira i ne mrlja ekran podučavanjem gledatelja nekom moralnom porukom, ali istovremeno svaka slika, situacija, dijalog, eruptirajući na kraju, biva snažno i inteligentno prikazana.


Sve slike preuzete sa IMDb.com

   |  

   |  

  • Facebook - White Circle
  • YouTube
  • Instagram - White Circle
  • Twitter - White Circle

evolucijaportal@gmail.com   |   71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina

© 2019 BY e-volution.com