Fanfikcija: zaseban žanr ili obično švrljanje?



Da li ste ikada čitali neki roman ili priču koji bi mogli okarakterisati kao fanfikcijom? Jeste li pisali fanfikciju? Jeste li ikada razmišljali o ovoj vrsti književnosti? I je li to uopšte književnost?


Fanfikcija (ili na engleskom fanfiction) u svojoj srži pretpostavlja sudjelovanje publike u nekom djelu. Prije nekoliko godina počeo sam da čitam roman Sherlock Holmes i zavojnice vremena koji se može podvesti pod kategoriju fanfikcije. Sudjelovanje se odlikuje korištenjem svih temeljnih odlika Holmesovog svijeta i karaktera i njihovim postavljanjem u u neko vlastito okruženje, priču i logiku. Ralph E. Vaughan je autor spomenutog romana o Holmesu, a isti se može smatrati ne samo Holmesovom fanfikcijom, već i fanfikcijom na temu iz romana Vremenska mašina Herberta G. Wellsa.


Fanfikcija uživa veliku popularnost u svijetu fanova, ali izvan određenih skupina ona i dalje ne dobija velika priznanja. Prema tome, možemo li je smatrati kao zasebnim žanrom u književnosti ili samo običnim švrljanjem? Hajde da prvo pogledamo razvojni put ovog, nazovimo ga, stilom pisanja. Izraz fanfiction populariziran je tokom perioda '60. i '70. godina, najviše zahvaljujući seriji Star Trek. Fanovi ove serije kreirali su desetine kratkih priča i nastavaka koji su se nadovezivali na originalnu viziju. Spocknalia je bio časopis koji se objavljivao tri godine, a tokom tog perioda izašlo je pet izdanja antologija priča, pjesama, članaka i svega drugog vezanog za Star Trek. Gene Roddenberry, kreator Star Treka, bio je veliki fan ovog magazina, čak im je pisao pisma i dijelio primjerke članovima osoblja.


Međutim, tek s pojavom interneta fanfikcija počinje s ogromnom ekspanzijom. Prema nekim istraživanjima čak jedna trećina svih sadržaja povezanih s knjigama na internetu može se okarakterisati kao fanfikcijom. Stranice kao što je Fanfiction.net kreativne tvorevina fanova čini lako dostupnim svim drugim fanovima širom svijeta. A iznenadit ćete se kada čujete koliko je modernih djela, koja su bila iznimno uspješna, svojevremeno nastalo kao fanfikcija. Mortal Instruments Cassandre Clare je prvobitno bila fanfikcija Harry Pottera. 50 Shades of Grey je Twilifght fanfikcija. Bez obzira kakvo je naše mišljenje o ovim naslovima teško je negirati njihov komercijalni uspjeh. Pogotovo jer su sva ova djela ubrzo prerasla u medijske franšize stvarajući tako još više fanfikcije.


Iako su sva ova djela proizvodi fanfikcije, niti jedno od njih se ne kvalifikuje kao takvo. Mortal Instruments ćete u svakoj knjižari naći na policama ispod natpisa Young Adult književnost ili jednostavno fantazija. Ipak, postoji nekoliko naslova koji bi se mogli okarakterisati kao čistom fanfikcijom.


Kada pričamo o fanfikciji možemo reći kako je William Shakespeare bio prvi koji je to učinio. Njegova najpopularnija drama Romeo i Julija, romantična tragedija koja je doživila svoje reprezentacije u svim mogućim medijima, nastala je na talijanskoj priči koju je Arthur Brooke preveo u stih pod nazivom Tragedy of Romeus & Juliet. Shakespear je za svoju dramu uzeo mnogo više od samog naslov dodavši određene izmjene, te likove kao što su Paris i Mercutio. Othello, As You Like It, Much Ado About Nothing i A Winter's Tale se sve mogu smatrati fanfikcijom.


Naravno, u književnosti su ove stvari oduvijek bivale normalnim, a sami oblici postupaka i načina upotrebe donosili su u teoriju termine kao što su intertekstualnost, pastiš i slično. U korist ovog teksta mogli bismo reći kako je Jorge Luis Borges bio jedan od najvećih autora fanfikcije. Uzmimo njegovu kratku priču Pierre Menard, Author of the Quixote kao primjer. U njoj Borges subverzira koncept kratke priče. Pripovjedač je jedan od prijatelja lika iz naslova, Pierra Menarda, pisca koji je umro. U njegovu čast on radi pregled njegove karijere, a u fokusu je njegovo nezavršeno djelo Don Chisciotte. S ovim djelom Menard je namjeravao proizvesti brojne stranice koje bi se podudarale - riječi po riječ i u skladu s onima Miguela de Cervantesa. U tom procesu, Menard je od riječi do riječi prepisao Cervantesovog Don Quijotea. Borges je genij kada je riječ o književnosti i ova njegova kratka priča ide daleko dalje od puke fanfikcije. Ona je na književno-teoretskoj daleko kompleksnija i višeznačna u odnosu na ono što fanfikcija u većini drugih djela radi.


U 21. stoljeću sve se više počelo govoriti o jednom novom književnom obliku, svojevrsnim oblačenjem visoke književnosti u novo ruho. Vrhunac ovog "pokreta " u književnosti bio je izlazak romana Ponos i predrasude i zombiji (Pride and Prejudice and Zombies), književni prvijenac Setha Grahamea-Smitha iz 2009. godine. Šta je on uradio? Uzeo je klasični roman Jane Austen objavljen 1813. godine i u njega ubacio relativno moderni motiv koji je u određenoj mjeri ponovo ispisao jedan od najvećih klasika književnosti. Roman je zabilježio nevjerovatno velik uspjeh koji je ovjerila i filmska ekranizacija 2016. godine.


Romani kakav je i ovaj Grahamea-Smitha u teoriji književnosti su, u međuvremenu, dobili naziv hibridni roman. Iako bi neki teoretičari rekli kako je svaki roman hibridna tvorevina, definicija ovog termina odgovara upravo onoj definiciji fanfikcije koju smo već u jednom obliku rekli: "Hibridni romani uzimaju neko ranije napisano djelo i u njega inkorporiraju vlastiti materijal. Omjer preuzetog i dodanog teksta uvijek je nejednako raspoređen; ovaj potonji sveden je tek na korektivne zahvate u originalni korpus koji se prenosi uglavnom nepromijenjen, onako kako ga je prvotni autor zapisao." (Lidija Brtan, 2016.)


U većini slučajeva nastanak i izdavanje hibridnih romana ovisi od autorskih prava, zbog čega ćete nerijetko na izbor imati samo hibridne kreacije jako starih romana koji su postali dijelom javnog dobra. Prava fanfikcija, ona koju su Trekkiji razvili, postoji i prevladava na internetu. Ona skoro nikada neće biti izdana, a namjera joj je opušteno čitanje, te forumski razgovori između fanova određene franšize.


Međutim, osporavanje fanfikcije ne bi trebalo biti potencirano. Prije svega jer sve oko nas polagano postaje fanfikcijom. Ako neka djela inspirišu i potiču na kreativnost, onda na tvorevine potonjih treba gledati na isti kritički način kao što gledamo na bilo koju drugu književnu tvorevinu. Ready Player One je u meni probudio malog dječaka koji je potrošio brojne sate uz ekran igrajući Nintendo ili gledajući sci-fi filmove, a tek je obični fanfiction roman. Je li zbog toga manje vrijedan? Naravno da ne.

   |  

   |  

  • Facebook - White Circle
  • YouTube
  • Instagram - White Circle
  • Twitter - White Circle

evolucijaportal@gmail.com   |   71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina

© 2019 BY e-volution.com