Enola Holmes: Porodični gen za rješavanje misterija!



Krajem septembra Netflix je izbacio novi film Enola Holmes. Baziran prema serijalu knjiga Nancy Springer, film prati titularni karakter, Enolu Holmes, mlađu i relativno nepoznatu sestru Sherlocka i Mycrofta Holmes. Pojam relativno nepoznatu stoji iz razloga zato što lik Enole Holmes nije takozvani kanon koji je Doyle kreirao sa svojim proznim univerzumom o Sherlockovim avanturama. Štaviše, u knjigama koje je Doyle originalno napisao ne postoji nikakva natuknica o njoj, ali u početku Sherlock nije govorio ni o svom bratu sve dok se Mycroft nije pojavio na njegovom kućnom pragu. Tako da, sve je moguće, zar ne?


Enola Holmes je njihova puno mlađa sestra koja je ostala sa majkom nakon što su njena braća otišla u svijet. Njena majka, Eudoria Holmes, činila je sve kako bi Enolu odgojila i obrazovala na najvećem mogućem nivou. Tako je Enola stekla golemo znanje i praktični način razmišljanja, osobine kakvim se odlikuje porodica Holmes, da nije otišla dalje od vlastitog imanja. Kada Eudoria iznenada nestane, a braća se nakon mnogo godina napokon vrate, balon u kojem je živila toliko godina naglo će puknuti, a svijet će postati daleko veći nego što je mogla zamisliti. I uzbudljiviji, čudniji, ali i opasniji.



Enolin svijet će se širiti u potrazi za njenom majkom, a na tom putu će sticati nova prijateljstva koja će stvarati jače veze negoli one porodične. Upravo su to jedni od motiva koji donose neke mnogo veće i za radnju bitnije elemente. Njen odnos s braćom Holmes donijet će male narativne nalete o poziciji i ulozi žena u 19. stoljeću, pogotovo njihovog obrazovanja. Nasuprot Enole stoje dva stroga muškarca od kojih Sherlock ima nešto liberalnije svjetonazore, ali u ovoj verziji duboko ukopane ispod jednoličnog izraza Henryja Cavilla; dok Mycroft, s druge strane, donosi naizgled patrijarhalnu i mizoginističku retoriku, zbog čega je on otprilike i glavni negativac filma.


S druge strane, imamo i Enolin put kroz 19-vjekovnu Englesku, poglavito London, koji dolazi kao svojevrsni coming-of-age narativ. Put je, kao jedan od najstarijih motiva u bilo kojoj vrsti umjetnosti koja se zasniva na fabuli, sredstvo putem kojeg imamo razvoj i sazrijevanje glavnog lika. Još od Apulejevog Zlatnog magarca iz antičkog perioda, pa čak i ranije, od Gilgameša, glavni junaci i junakinje na putu postižu svoj puni potencijal i pogled na svijet. Tom linijom razvoja ide i Enola. Od zatvorenog, ali plodnog majčinog svijeta, do onog velikog, krcatog, zagađenog i blatnjavog Londona u kojem smrt može doći u mnogo različitih načina - Enola sazrijeva od romantičarske djevojčice do samostalne djevojke, snalažljive i pametne, čije je djelovanje uspjelo da utiče i na političke i društvene tokove tog vremena.


Sve je ovo upakovano na jako zanimljiv način, a tok radnje teče dinamično, uz feel-good ritam koji prati i Enolino probijanje četvrtog zida i obraćanje gledateljima. Millie Bobby Brown je prošla puno toga od prve sezone serije Stranger Things i već kao šesnaestogodišnjakinja ima takve glumačke vještine da samostalno nosi film na svojim leđima. Jer da nije tako, ovaj film bi bio negledljiv. Enola Holmes na trenutke djeluje neuravnoteženo. Film pati od neusklađenog ritma, pa postoje dijelovi velikog intenziteta, kao i oni koji će vas uspavati. Feel-good ritam je vezan samo za lik Enole, koji ponekad potencira komični pristup, ali nerijetko ispada relativno šašav i naivan.



Osim toga, producenti i režiser Harry Bradbeer kao da nisu bili u potpunosti sigurni u talent mlade Millie, pa su odlučili da uz nju stave par velikih imena kao što su Helena Bonham Carter i Henry Cavill. Dok u prvom slučaju, H.B. Carter donosi već relativno standardnu kvalitetu u ulozi Eudorie Holmes, izbor Henryja Cavilla za Sherlocka je potpuni promašaj. Štaviše, možda čak i nije promašaj, koliko loš pristup razvoju ovog velikog i popularnog lika. Na Sherlocka smo navikli da bude karizmatična, intrigantna, kompulsivna, pragmatična i narcisoidna osoba, čija kombinacija osobina donosi i ono najbolje i najgore ovog lika, te on postoji kao neka vrsta antiheroja u tradiciji ove vrste karaktera. Henry Cavill je običa drvena lutka, hodajuća reklama za odijela i sredstva nakon brijanja. Inače, riječ je o glumcu koji nije toliko loš. Izuzmemo li ulogu Supermana (u kojoj je odličan) Cavill je igrao neke zanimljive likove u filmovima Mission: Impossible - Fallout, The Man from U.N.C.L.E., a u ulozi Geralta u seriji The Witcher je fantastičan. No, lik Sherlocka jednostavno nije za njega ili su trebali uzeti neki drugi pristup.


U konačnici, Enola Holmes je ono što i cilja da bude - opuštajući porodični film. No, osim toga, film uspijeva da u narativ ukomponuje i sprovede sve poruke i relevantne priče koje Disney nije uspio sa Mulanom, a da likovi i radnja ne ispaštaju radi toga, pri tome ostajući zabavan do kraja. Film je tokom ove godine imao određenih pravnih problema s Doyle organizacijom u čijem su vlasništvu prava za lik Sherlocka Holmesa. Iskreno se nadam da upravo te pravne nesuglasice neće uništiti potencijal ovog naslova, a on je da bi ovo mogao biti jedan jako lijep početak malog Netflixovog Holmes univerzuma.

   |  

   |  

  • Facebook - White Circle
  • YouTube
  • Instagram - White Circle
  • Twitter - White Circle

evolucijaportal@gmail.com   |   71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina

© 2019 BY e-volution.com