Deset naslova za proljetno karantensko čitanje!



Period fizičkog distanciranja uzrokovanog pandemijom korona virusa donijelo nam je puno više slobodnog vremena nego inače. Svako se u koštac s vremenom hvata na drugačiji način. Neko piše, neko crta, neko programira, neko snima videe, neko igra video igre, neko čita. Ako pripadate potonjoj kategoriji, vjerovatno se nerijetko nađete pred dilemom šta čitati sljedeće. Iako vas na polici čeka minimalno deset nepročitanih naslova skoro redovno odlučite izabrati neki novi i drugačiji koji ne pripada toj grupi na polici. Zbog toga smo vam odlučili donijeti nekoliko odličnih naslova koje vjerovatno nemate u svojoj kućnoj biblioteci, ali su odlično štivo za čitanje.


U kući Helija, Boga Sunca i najmoćnijega Titana, rađa se kćerka Kirka, neobično dijete: ni moćna poput oca ni opako zamamna poput majke. Potraživši društvo u svijetu smrtnika, otkriva da ipak ima moć: moć čarobnjaštva koja prijeti i samim bogovima. Osjećajući se ugroženima, protjeruju je na napušten otok na kojemu ona usavršava okultno umijeće, pripitomljava divlje zvijeri i s vremenom susreće mnoge od najslavnijih mitoloških likova, među kojima, naravno, i Odiseja. Uvjerljivi likovi, visoka jezično-stilistička razina pripovijedanja i neodoljiva napetost čine Kirku – drugi roman američke spisateljice Madeline Miller – intrigantnom pričom o obiteljskom suparništvu, dvorskim spletkama, ljubavi i gubitku, koja ujedno slavi nesalomljivu žensku snagu u svijetu kojim vladaju muškarci.


Utkani svijet vjerovatno zaslužuje cjelovitu analizu i zaseban tekst zbog svoje slojevitosti i subverzije klasičnih motiva. Roman daje cjelovite i duboke preglede svih likova, bilo da su dobri ili loši, uzima si vremena za istraživanje njihovih ambicija i svih preokreta unutar njih. Osim toga, Clive Barker ne zaboravlja na svijet, dajući nam blistavo izgrađen fantastični svijet koji je istovremeno i lijep i čudan, i dobar i zastrašujući, koji se sastoji od subverziranih kršćanskih motiva, do propitivanja mitskih elemenata. Utkani svijet nije samo poslastica i must read za fanove fantastike, nego za sve knjigoljupce koji žele što bolje upoznat svijet književnosti.


Kada se spomene ime Vladimir Nabokov svima će, s razlogom, odmah na um pasti roman Lolita. Ipak koliko god to bio važan roman svjetske književnosti, Bleda vatra ne zaostaje puno za njim. Štaviše, mnogi ovu knjigu navode kao najbitnijom i najvećom u Nabokovljevom opusu. Možda je to radi njegovog postmodernističkog pristupa, možda radi teme, a možda radi svega uklopljenog. Počevši od predgovora, do dugačke pjesme, pa na kraju preko obsežne analize svakog stiha, Nabokov čitateljima daje jedno unikatno čitalačko iskustvo.


Pascal Bruckner, francuski filozof i pisac, nam donosi postmodernistički portret umjetnika u mladosti. Odrastao u postratnom periodu uz oca koji je bio antisemit i rasista, te majku koja je čitav život mužu dopuštala da je tuče i ponižava, Pascal piše roman o tome kako je sve činio da u starosti ne bude poput oca. Taj ga je put odveo do filozofije, do Jean Paul-Sartrea i drugih savremenika, što je rezultiralo njegovom odbranom doktorskog rada kod mentora Rolanda Barthesa. No, iako je stekao veliko znanje, moderne stavove, postao daleko bolji čovjek nego što je mislio da njegovo bolešljivo tijelo može podnijeti, ipak na kraju nije mogao pobjeći od oca i majke. Je li to bila ljubav prema njima ili neki drugi oblik privrženosti? Odgovor je skriven negdje na stranicama knjige Dobar sin.


Dok čitate roman Grad i grad imat ćete doživljaj kao da čitate nešto daleko više od puke fantastike. Taj vas osjećaj ne vara. Ono što romanu Grad i grad omogućava da uzme čitatelja i učini ga svojim jeste način pisanja Chine Mievilla. Grad i grad nije naučna fantastika, nije detektivski roman, nije triler, on je sve to, ali i puno više. Mievillov odabir da piše subverzivnim stilom omogućava mu da stvarima nedorečenim, neizgovorenim i nepokazanim daje višestruku slojevitost djelu koje možete analizirati na mnogo načina, a to je ono što vam neće dopustiti da skrenete pogled sa stranica romana.


U novu knjigu nizozemskog noma­da Ceesa Nootebooma zavirujemo kao da se polako i s uživanjem prepuštamo kušanju finih čokoladnih bombona. Njegova Pisma Posejdonu originalan su i raskošan mozaik sačinjen od kratkih meditacija, dojmova s pu­tovanja, prizora koji prolijeću, fragmenata, najrazličitijih događaja i ne­očekivanih razgovora s poganskim božanstvima.


Christina Henry je postala poznata po svojim originalnim načinima ponovnog pričanja tradicionalnih bajki. To je nastavila i sa svojim posljednjim romanom The Girl in Red koji je, kao što možete zaključiti, postmoderna verzija priče o Crvenkapici. U pitanju je postapokaliptična priča koja donosi napetu i dinamičnu atmosferu. Sve je ispričano sa tačke gledišta djevojke koja se jednostavno naziva Red. Priča ima dvije narativne linije, prije i poslije apokalipse. Christina Henry ulazi u područje fantastike koje je bezbroj puta do sada bilo obrađeno u svim medijima, ali ipak donosi sozu svježine i hrabrosti da učini nešto drugačije i sa likovima i sa pričom u cjelosti.


Februar je 1862. godine. Građanski rat bjesni, a američka nacija svjesna je da će krvava stvarnost potrajati. Jedanaestogodišnji sin predsjednika Lincolna leži na samrti. Ubrzo dijete umire i posljednje počivalište nalazi na groblju u Georgetownu. Novine izvješćuju da tugom shrvani otac svraća do kripte i grli sinovo beživotno tijelo... Iz ovih historijskih činjenica George Saunders u romanu Lincoln u bardu tka priču o obiteljskoj ljubavi i gubitku koja se oslobađa realnih okvira te zadire u sferu nadrealnog. Preminulog dječačića tako zatičemo u svojevrsnom čistilištu, gdje duhovi pokojnika pate, suosjećaju i iščekuju iskupljenje. Taj mitski topos, prema tibetanskoj tradiciji poznat kao Bardo, poprište je bitke za Willijevu dušu. Formalno eksperimentalnim djelom, Saunders kreira kaleidoskopsku i teatru nalik panoramu glasova koji postavljaju bezvremensko pitanje - kako živjeti i voljeti kada znamo da je sve prolazno?


Dead Astronauts je posljednji roman izašao iz pera i tastature Jeffa Vandermeera, te je svojevrsni nastavak romana Borne. Roman je postavljen u postapokaliptični svijet potonjeg Vandermeerovog djela, a isti prati tri lika zatočena u epskoj borbi protiv Kompanije koju smo upoznali i u Borneu. Kompanija je biotehnološko poduzeće koje je proizvelo bioinžinjerska bića i organizme koji su nakon toga promijenili lice zemlje. Ne samo da je okoliš uništen, vrijeme i prostor su izgubili na svom značaju, a tri astronauta prolaze kroz različite verzije svijeta dok dolaze u različite faze moći Kompanije. Jeff Vandermeer je vjerovatno najbolji pisac moderne fantastike, a njegovi jezik i stil nisu za lagano čitanje. No, upravo zbog toga njegova djela vrijedi čitati, a ako ste čitali Bornea onda je roman Dead Astronauts obavezna lektira (koji nažalost, kao i većina Vandermeerovog opusa nije preveden).


Iako ste prije nekoliko dana mogli pročitati relativno negativnu kritiku na stripovske nastavke popularnog Fight cluba, roman je ipak druga priča i roman koji jednostavno morate pročitati. Borilački klub ili Klub boraca, u zavisnosti kako je preveden, jedan je najboljih modernih egzistencijalnih romana koji svojom kritikom konzumerističkog i materijalističkog društva otvara bezbroj pitanja koja se tiču modernog društva, dok jednom nogom hoda u polju fikcije. Ono što nam Tyler Durden i narator donose nije jedna obična tuča između muškaraca, već mnogo-mnogo više od toga što nerijetko možete pronaći u direktnim i surovim rečenicama, ali i u metatekstualnim slojevima koje je Chuck Palahniuk raštrkao posvuda, Da, vjerovatno je lakše pogledati film sa Brad Pittom i Edwardom Nortonom, ali za sve knjigoljupce, čitanje romana dat će veću i kompletniju sliku djela.

   |  

   |  

  • Facebook - White Circle
  • YouTube
  • Instagram - White Circle
  • Twitter - White Circle

evolucijaportal@gmail.com   |   71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina

© 2019 BY e-volution.com