Carl Sagan: Um koji je pomjerao granice svemira i čovjekovog shvatanja o istom!




Američki astronom, astrofizičar, kosmolog, autor i popularizator nauke, Carl Edward Sagan, neponovljiva je osoba u svijetu nauke, jedan od onih koji zaslužuju dan u godini kao obilježje bogatog i naučnog i doprinosima društvu ispunjenog života. Jedan takav život teško je svesti na nekoliko stranica biografije, jer one ne mogu prikazati entuzijazam i inteligenciju koje je Sagan posjedovao. Ipak, pred vama je impresivna biografija čovjeka koji je popularizirao nauku i približio ju nestručnoj publici, koji je znanje učinio poželjnim i koji je zasigurno unaprijedio društvo i nauku 20.stoljeća.


Najveći dio svoje karijere Sagan je proveo kao profesor na sveučilištu Cornell, gdje je upravljao laboratorijem za planetarne studije. Objavio je više od 600 naučnih radova i članaka, te je autor, koautor ili urednik više od dvadeset knjiga.  Zalagao se za skeptična ispitivanja i naučne metode, pionir je u egzobiologiji i promicao je potragu za izvanzemaljskom inteligencijom.  Među najširom publikom poznat je po svojim popularnim naučnim knjigama i za nagrađivanu TV seriju iz osamdesetih pod nazivom „Kosmos: Osobno putovanje“ čiji je narator i scenarist. Objavljena je i knjiga „Kosmos“ koja je pratila teme iz serije. Sagan je napisao i roman „Kontakt“, koji je bio temelj za Zemeckisov istoimeni film iz 1997.


- Život  od 1934. – 1939.

Carl Sagan rodio se u Brooklynu u New Yorku. Njegov otac Samuel bio je emigrant iz  carske Rusije, s područja današnje Ukrajine. Njegova majka Rachel bila je kućanica iz New Yorka.  Sagan je završio srednju školu u New Jersey-u.


Prema biografu Keayu Davidsonu , Saganov unutarnji rat bio je rezultat njegova bliskog odnosa sa oba roditelja, koji su u mnogo stvari bili potpune suprotnosti. Zbog siromaštva i teških uvjeta, kao i činjenice da je svoje židovstvo okrivljavala za neuspjeh, Saganova majka željela je svoje neispunjene ambicije o školovanju i uspjehu ostvariti preko svog sina, koji je već u ranom djetinjstvu pokazivao znakove iznadprosječne inteligencije.


S druge strane njegova znatiželja bila je naslijeđena od oca koji je bio osjećajni bjegunac od Cara. U slobodno vrijeme njegov otac dijelio je jabuke siromasima i sprječavao burne reakcije među frustriranim radnicima u američkim tvornicama odjeće.  Iako je bio zadivljen inteligencijom malenoga Carla i njegovim neprestanim pričanjem o zvijezdama i dinosaurusima, znatiželju svoga sina pripisivao je običnim dijelom odrastanja. U kasnijim godinama, kao naučnik i pisac, Sagan se često oslanjao na svoje uspomene iz djetinjstva kako bi ilustrirao naučne poente, kao što je to učinio u svojoj knjizi „Sjene zaboravljenih predaka“.  Sagan opisuje roditeljski utjecaj na njegovo kasnije razmišljanje: „Moji roditelji nisu bili znanstvenici. Nisu znali gotovo ništa o znanosti. No, predstavljajući mi istodobno skepticizam i čuđenje, učili su me dvama nerazdvojnim načinima razmišljanja koji imaju središnje mjesto u znanstvenoj metodi.“


Sagan je isticao kako je jedno od njegovih najboljih iskustava bilo kada su ga roditelji 1939. odveli na Svjetski sajam u New Yorku. Imao je nepunih pet godina. Izlošci koje je vidio postali su prekretnica u njegovom životu.  Svoje doživljaje sa sajma opisao je na jedinstven način, te njihov uticaj na njegovo opredjeljenje za budućnost.


- Drugi svjetski rat

Tokom Drugog svjetskog rata Saganova obitelj se brinula za sudbinu svojih rođaka u Europi. Sagan je ipak, bio poprilično nesvjestan i izoliran od svih strahota rata. Napisao je: „Naravno, imali smo rođake koji su bili zahvaćeni Holokaustom. Hitler nije bio popularan čovjek u našem domaćinstvu. No, s druge strane, bio sam poprilično izoliran od pojedinosti i strahota rata.“


Saganova knjiga „Svijet progonjen demonima“, uključuje i sjećanja na ova nemirna razdoblja sukoba, razdoblja kada se njegova obitelj bavila realnostima rata u Europi, te kako je pokušavao spriječiti da sve to potkopava njegov životni optimizam.


- Radoznalost prema prirodi

Nedugo nakon dolaska u osnovnu školu počeo je izražavati veliko zanimanje za prirodu. U knjigama podsjeća na svoje prve samostalne odlaske u knjižnicu, u dobi od pet godina, kada mu je njegova majka pribavila iskaznicu. Želio je saznati što su zvijezde i gdje se nalaze, budući da mu nitko od njegovih prijatelja niti roditelja nije znao dati zadovoljavajući odgovor. Napisao je: „Odlazio sam u knjižnicu i knjižničara sam pitao za knjige o zvijezdama. A odgovor je bio zapanjujući. Glasio je da je Sunce zvijezda koja je vrlo blizu. Zvijezde su sunca, ali su tako daleko da su samo male točkice svijetla. Ljestvica Svemira mi se iznenada otvorila. Bila je to vrsta religijskog iskustva. Tu je bila silina, raskoš, tolikih razmjera koji me nikada nisu napustili. Nikada me nisu ostavili.“


U dobi oko šest ili sedam godina, on i blizak prijatelj imali su izlete u američki Prirodoslovni muzej u New Yorku. Dok su bili tamo, otišli su i do Hyden planetarija i obišli su muzejske izloške svemirskih objekata, poput meteorita, te prikaze dinosaurusa i drugih životinja u prirodnim stanjima. Sagan piše o ovim posjetima: „Bio sam opčinjen realističnim prikazima životinja i njihovih staništa u cijelom svijetu. Pingvini na slabo osvijetljenom arktičkom ledu, obitelj gorila – mužjak koji se udara u prsa, američki grizli kako stoji na stražnjim nogama, deset ili dvanaest metara visok,a bulji mi ravno u oči.“


Roditelji su pomogli njegovati njegovo sve veće zanimanje za nauku kupnjom seta za hemiju i mnoštva materijala za čitanje. Kakogod, njegov interes za Svemir bio mu je primaran fokus, pogotovo nakon čitanja naučnofantastičnih knjiga od pisaca kao što su Edgar Rice Borroughs, koji su budili njegovu maštu o životu na drugim planetima, poput Marsa. Te rane godine, dok je Sagan pokušavao razumjeti misterije planeta, postale su pokretačka snaga u njegovom životu, kontinuirana iskra njegovog intelekta i potraga koja nikada neće biti zaboravljena.



- Obrazovanje i naučna karijera

Pohađao je sveučilište u Chicagu, gdje je sudjelovao kao član u astronomskom društvu Ryerson, te je tu dobio diplomu kao bachelor umjetnosti, sa najvišim počastima, nakon toga bachelor fizike uz također, najviše počasti, 1956. postao je magistar nauka u fizici, a 1960. dobio je diplomu doktora nauka iz astronomije i astrofizike. Tijekom vremena dodiplomskog počasnog programa, Sagan je radio u laboratoriju genetičara H.J. Mullera, te je napisao tezu o postanku života sa fizičarom i hemičarom H.C. Ureyem. U ljetnim mjesecima diplomskog studija radio je s planetarnim naučnikom Gerardom Kuiperom (koji mu je bio i mentor), fizičarom Georgeom Gamowom i hemičarom Melvinom Calvinom. Od 1960. do 1962. Sagan je bio Mullerov suradnik na Berkleyu, na kalifornijskom sveučilištu.  Od 1962. do 1968. radio je u Smithsonianovom astrofizičkom obzervatoriju na Cambridgeu.  U isto vrijeme radio je sa genetičarom Joshuom Lederbergom.


Sagan je predavao i vršio istraživanja na sveučilištu Harvard do 1968., kada je prešao na sveučilište Cornell., nakon što mu je odbijen zahtjev za stalno radno mjesto na Harvardu.  1971. postao je redoviti profesor na Cornellu, gdje je upravljao i laboratorijem za planetarne studije.  Ondje je obavljao dužnost zamjenika direktora Centra za radiofiziku i svemirska istraživanja.


Sagan je bio povezan sa američkim svemirskim projektom od samoga početka. Od 1950-ih na ovamo, radio je kao savjetnik u NASA-i, gdje je jedna od njegovih dužnosti bila i podučavanje astronauta Apolla prije letova na Mjesec. Sagan je pridonio mnogim robotskim misijama za istraživanje Sunčevog sustava, te je uređivao eksperimente za mnoge svemirske ekspedicije. On je začetnik ideje o stvaranju nepromjenjive i univerzalne poruke  u svemirskom brodu koji je trebao napustiti Sunčev sustav, koja bi bila razumljiva svakoj izvanzemaljskoj inteligenciji koja pronađe svemirski brod.


Sagan je držao tečaj kritičkog razmišljanja na sveučilištu Cornell, sve dok nije umro od upale pluća 1996, nekoliko mjeseci nakon što je otkrio da je imao mijelodisplastični sindrom u remisiji.

- Naučna postignuća

Saganova postignuća bila su osnova za otkriće površinske temperature na planetu Veneri. U ranim šezdesetima nitko nije zasigurno znao osnovne uvjete koji su vladali na površinama planeta, a Sagan je naveo mogućnosti u izvješću koje je kasnije opisano kao popularizacija knjige „Planeti“. Njegovo osobno mišljenje bilo je da je Venera vruća i vrlo suha, suprotno raju kojeg su zamišljali drugi astronomi. On je istraživao radijska zračenja s Venere i zaključio da bi temperatura ondje mogla biti 500 celzijevih stupnjeva.  Kao gostujući naučnik NASA-inog Jet Propulsion laboratorija, dao je značajan doprinos prvoj misiji Marinera na Veneru, radeći na dizajnu i upravljanju projektom.  Mariner 2 potvrdio je Saganove zaključke o površini Venere 1962.godine.


Sagan je bio među prvim tvorcima hipoteze da Saturnov mjesec Titan možda posjeduje oceane tekućih spojeva na svojoj površini i da Jupiterov mjesec Europa možda posjeduje pod-površinske oceane vode. To bi značilo da je Europa potencijalno naseljiva. Podzemne vode Europe kasnije je neizravno potvrdila letjelica Galileo. Misterij Titanove crvenkaste izmaglice također je riješen uz Saganovu pomoć.  Otkrio je da crvenkastu maglicu uzrokuju kompleksni spojevi molekula koji se pretvaraju u kišu metana koji pada na površinu Titana. Kondenziranjem  spojeva kao što su argon, molekularni azot, cijanovodik,  u hladnoj atmosferi stvaraju se crvenkasto – narančasti oblaci. I ovo je kasnije potvrđeno kao točna hipoteza.  On je dodatno  zaslužan za uvide u vezi atmosfere Venere i Jupitera, kao i za sezonske promjene na Marsu.  Također je smatrao globalno zatopljenje rastućom, umjetnom opasnosti koju je stvorio čovjek, te je to povezao sa prirodnim razvojem Venere kao vrućeg, prema životu neprijateljskog planeta. Sagan i njegove kolege sa Cornella, nagađali su o životu Jupiterovih oblaka, s obzirom na gustu atmosferu planeta u sastavu bogatu organskim molekulama. Proučavao je i promatrao varijacije boja na površini Marsa, te je zaključio kako to nisu sezonske promjene vegetacije kako se do tada smatralo i u što je većina vjerovala, nego da je riječ o površinskoj prašini uzrokovanoj olujnim vjetrovima.


Međutim, Sagan je najpoznatiji po svom istraživanju o mogućnosti postojanja izvanzemaljskog života, uključujući eksperimentalnu demonstraciju proizvodnje aminokiselina od osnovnih kemikalija putem zračenja.


1994.dobio je nagradu Public Welfare  Medal, najviše nagrade Nacionalne akademije nauka za istaknuti doprinos nauci za opću dobrobit. Odbijeno mu je članstvo u Akademiji zbog toga što ga je njegova medijska aktivnost učinila nepopularnim među drugim naučnicima.


- Zagovornik nauke

Saganova sposobnost da prenese svoje ideje omogućila je mnogim ljudima da bolje shvate Svemir, istovremeno naglašavajući vrijednost ljudske rase i relativnu beznačajnost Zemlje u odnosu na Svemir.


Njegova TV serija „Kosmos“, pokrivale su širok spektar naučnih predmeta, uključujući porijeklo života i naše mjesto u Svemiru.  Serija je prvi put emitirana na PBS-u 1980. Osvojila je Emmy i Peabody nagrade. Bila je prikazivana u više od 60 zemalja i pogledalo ju je više od 500 milijuna ljudi, što je najgledaniji program PBS-a ikada.


Sagan je bio zagovornik potrage za izvanzemaljskim životom. Pozivao je naučnu zajednicu na istraživanje  radio-teleskopima u potrazi za signalima potencijalnih inteligentnih izvanzemaljskih oblika. Sagan je bio toliko uvjerljiv da je 1982. bio u mogućnosti dobiti peticiju za ovo istraživanje  koju je potpisalo sedamdeset naučnika, uključujući i sedam dobitnika Nobelove nagrade. To je bio ogroman poticaj rastu ugleda ovog kontroverznog naučnog područja.  Pomogao je Franku Drakeu napisati radio–poruku koja je poslana u Svemir, sa Arecibo radio-teleskopa 1974. sa ciljem upoznavanja potencijalnih vanzemaljaca sa Zemljom.


Sagan je bio glavni tehnički direktor stručnog planetarnog istraživanja u časopisu Icarus punih dvadeset godina. Suosnivač je Planetarnog društva, najveće grupe sa interesom za Svemir, s više od 100 000 članova u više od 149 zemalja. Bio je predsjednik odjela za Planetarne nauke Američkog astronomskog društva, predsjednik odjela za planetologiju Američke geofizičke unije, predsjednik astronomskog odjela Američkog udruženja za promicanje nauke (AAAS).


Kasnijih godina Sagan je zagovarao stvaranje organizirane potrage za svemirskim objektima koji bi mogli izravno ili neizravno ugroziti Zemlju.  Kada su drugi predložili stvaranje velike nuklearne bombe koja bi se mogla koristiti za skretanje objekata koji bi mogli pogoditi Zemlju, Sagan je to komentirao kao dvosjekli mač. Smatrao je ako budemo u stanju stvoriti bombu koja bi skrenula putanju objekta od Zemlje, isto bismo mogli učiniti da skrenemo objekt prema Zemlji, pružajući tako nemaloj skupini ludih umova stvarnu bombu za sudnji dan.



- Osobni život i uvjerenja

Sagan se ženio tri puta, te je sa svoje tri žene imao petoro djece.

Isaac Asimov rekao je da Sagan spada među dvoje ljudi koje je ikada sreo, a da su uspjeli nadmašiti njegovu inteligenciju.


Sagan je često pisao o religiji, te odnosu između religije i nauke. Izrazio je skepsu o  konvencionalnoj konceptualizaciji boga kao mudroga bića. Na primjer: „Neki ljudi misle da je bog ogromni bijeli muškarac s dugom bijelom bradom, sjedi na prijestolju negdje gore na nebu, užurbano upravljajući i padom svakog vrapca. Drugi – primjerice Baruch Spinoza i Albert Einstein – smatraju da je bog u biti zbroj fizikalnih zakona koji opisuju svemir. Ja ne poznam niti jedan uvjerljiv dokaz da antropomorfni patrijarsi kontroliraju ljudsku sudbinu na nekom skrivenom mjestu u nebu, ali bi bila ludost negiranje postojanja fizikalnih zakona.“


U drugom opisu njegova viđenja pojma boga, Sagan piše odlučno i nedvosmisleno: „Ta ideja da je bog ogromni bijeli muškarac sa bradom koji sjedi u nebu i upravlja padom svakog vrapca je smiješna. Ali ako pojam ‘bog’  označava niz fizikalnih zakona koji reguliraju svemir, onda je jasno da takav bog postoji. Ipak, ovaj bog je emocionalno nezadovoljavajući… ne bi imalo mnogo smisla da se pomolim zakonu gravitacije.“


Ateizam je komentirao 1981.: „Ateist je netko tko je siguran da bog ne postoji, netko tko ima uvjerljive dokaze protiv postojanja boga. Nije mi poznat niti jedan takav dokaz. Budući da  bog može biti sveden na davna vremena i udaljena mjesta, na najdublje uzroke stvari, trebali bismo znati mnogo više o svemiru nego što znamo danas da bismo mogli sa sigurnošću tvrditi da takav bog ne postoji. Biti uvjeren u postojanje boga kao i biti uvjeren u nepostojanje boga čini mi se kao vrlo snažna krajnost, toliko ispunjena sumnjom i nesigurnosti  da zapravo daje vrlo malo povjerenja.“


Sagan se osvrnuo i na kršćanstvo navodeći: „Moje dugoročno mišljenje o kršćanstvu je da predstavlja zajednicu dva naoko nespojiva djela – Isusova religija i Pavlova religija.“


Što se tiče odnosa religije i nauke, izjavio je: „Nauka ne samo da je u skladu sa duhovnošću, ona je duboki izvor duhovnosti. Kada prepoznamo svoje mjesto u beskonačnosti svjetlosnih godina i u prolasku stoljeća,  kada shvatimo složenost, ljepotu i suptilnost života, onda je to preplavljujući osjećaj, osjećaj ushićenja i poniznosti u kombinaciji sigurno mora biti duhovan.“


U odgovoru na pitanje iz 1996. o njegovim vjerskim uvjerenjima, Sagan je odgovorio: „Ja sam agnostik."


Saganovo mišljenje o religiji se tumačilo kao neki oblik panteizma, usporediv sa Einsteinovim vjerovanjem u Spinozinog boga. Sagan je tvrdio da je ideju o stvoritelju svemira teško dokazati i opovrgnuti, a da je samo uvjerljivo naučno otkriće koje bi to moglo izazvati – beskonačno star svemir. Njegova posljednja supruga, Ann Druyan izjavila je: „Kada je moj muž umro, bio je poznat i slavan kao osoba koja nije vjernik. Mnogi ljudi su dolazili do mene, a to se događa i danas, da bi me pitali je li Carl promijenio mišljenje na kraju, je li se okrenuo ideji  o vjerovanju u zagrobni život. Također, često su me pitali mislim li da ću ga opet vidjeti. Carl se sa svojom smrti suočio uz neumornu hrabrost i nikada nije potražio utočište u iluzijama. Tragedija je bila u tome što smo oboje znali da se više nikada nećemo vidjeti. Nikada nisam i ne očekujem da ću se opet susresti s Carlom.“


Sagan je često nazivan i slobodnim misliocem i skeptikom. Poznat je njegov citat: Za izvanredne tvrdnje zahtijevaju se izvanredni dokazi – koji se često naziva Saganovim standardom.


- Smrt

Nakon borbe sa mielodisplastijom i nakon tri transplantacije koštane srži, Sagan je umro od upale pluća  u 62.godini života, u Centru za istraživanje tumora Fred Hutchinson u Seattleu, 20. decembra 1996. godine. Pokopan je u New Yorku.


U filmu „Kontakt“, baziranom na Saganovom istoimenom romanu, odjavna špica filma završava rečenicom „For Carl“ (Za Carla).


Sletna točka bespilotne letjelice Mars Pathfinder je preimenovana u Memorijalnu stanicu Carla Sagana 1997.


Asteroid 2709 dobio je ime Sagan, njemu u čast.


Postoje tri međunarodne nagrade koje nose njegovo ime.

   |  

   |  

  • Facebook - White Circle
  • YouTube
  • Instagram - White Circle
  • Twitter - White Circle

evolucijaportal@gmail.com   |   71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina

© 2019 BY e-volution.com