Bloodshot: Još jedna drvena, u bijelu potkošulju obučena, Vin Dieselova uloga!



Ove godine ćemo malo odmoriti od superheroja. I dalje će biti prisutni, ali ne u tolikoj mjeri. Period koji je poremetio korona virus došao je u vrijeme izlaska jednog takvog superherojskog filma. Bloodshot je jedan od onih filmova koji dolaze na prezasićeno tržište u kojem primarno dominiraju Marvel i DC. Nastao na osnovu istoimenog stripa izdavača Valiant, film je sa Vin Dieselom u glavnoj ulozi trebao pokrenuti još jedan superherojski univerzum.


U situaciji kakva jeste, filmske tvorevine ovog tipa bi, ukoliko traže jedan tako velik podvig, trebale sa sobom donijeti određenu dozu svježine i inovativnosti. Antiheroji su posljednjih godina naročito popularni, a praksa nam je do sada pokazali da mogu proći i jako dobro (Deadpool, ne-baš-toliko-antiheroj Joker i drugi). Nažalost, Bloodshot nije dobio svoju priliku da se dokaže u pogledu kino projekcija, pošto su baš za vikend promocije širom svijeta na snagu stupale mjere prevencije širenja korone virusa. Ubrzo potom film je iskoristio mjere socijalnog distanciranja i izašao na internet kao VOD (video on demand).


Ray Garrison je vojnik kojeg, nakon što bude ubijen, vrate u život pomoću nanotehnologije. Ovo tehnološko dostignuće mu daje nove super mogućnosti, ali mu oduzmu pamćenje. Nakon što mu se sjećanja iznenada povrate, Ray kreće na osvetnički pohod na čovjeka koji mu je ubio ženu. No, ono što isprva djeluje kao stvarnost, uskoro će se pokazati kao jednom običnom namještenom predstavom iza koje stoje ljudi kojima je vjerovao.


U suštini, ako ste gledali trailer za ovaj film onda ste vidili sve. Izvan trailera sam film ne donosi ništa narativno zanimljivo ili kvalitetno. Prije izlaska, jedna od promotivnih stavki je bila da su na filmu radili ljudi koji nose Fast & Furious franšizu. Ono što ti ljudi ne znaju, jer su izgleda izgubili dodir sa stvarnošću, jeste da njihov recept za pravljenje filmova ne valja. Akcija je, doduše, dobra, ali ona nije ključ svega. Može biti, kao u slučaju John Wicka, ali ovo nije jedan takav film.



Bloodshot nam donosi još jednu drvenu, statičku, u bijelu potkošulju obučenu Vin Dieselovu ulogu. U filmu nema niti jedne jedine scene za koju bi se gledatelj mogao uhvatiti i zbog koje bi mogao reći da ga je briga zbog konačnog ishoda. Osim toga, žalosno je viditi da su scenaristi iz strip verzije, koja postoji više od 20 godina u raznim izdanjima, uspjeli izvući narativ koji je još prije deset godina trebao završiti na šablonskom otpadu, istopljen i zakopan u nekom dalekom području kako ga netalentovani ljudi kao što su Jeff Wadlow i Eric Heisserer (scenarist filma Arrival) ne bi mogli koristiti radi lake zarade od fanova žanra i stripa.


Bloodshot je u svojoj srži film osvete. No, kada osvetnik ide na taj svoj pohod mi bi trebali navijati za njega, zar ne? Vin Diesel glumi lika koji ima amneziju, ali to radi s takvom glumačkom predanošću da onaj metalni sterilni krevet na kojem se budi stvara veće emocije od njegove izvedbe. Ranije rekoh drvenu, ali s time uvrijedih samo drvo, tj. Groota koji bi mogao Dieselu dati koji čas poduke (ironije li velike, Diesel je glas Groota). Velika je stvar i izazov za likove s amnezijom, motiv koji su mnogi filmovi vrhunski obrađivali (zar sam Guy Pearce, negativac u ovom filmu, nije glumio u maestralnom Mementu koji ima isti narativni okvir: lik s amnezijom traži ubicu svoje žene). Amnezija je hendikep, ali veći od nje je nepokretnost. Uzmimo za primjer film Upgrade u kojemu lik ostane nepokretan nakon što mu nepoznati počiniocu ubiju ženu i pokušaju ubiti njega. S obzirom da je u oba slučaja riječ o sci-fi filmovima, kako će onda Logan Marshall-Green izvesti svoju istragu i osvetu? Pomoću naučnofantastičnog motiva koji će mu omogućiti da njegovo tijelo ponovo oživi, tj. postane pokretno. No, ono što Logan Marshall-Green u ovom niskobudžetnom Blumhouseovom filmiću radi besprijekorno jeste to da uspijeva natjerati nas gledatelje da navijamo za njega. Stepen empatije se srazmjerno povećava kako radnja odmiče, dok je u slučaju Bloodshota empatija na nuli, štaviše u minusu.


Upgrade jako lijepo gradi narativ u kojem se otkriva neprijatelj, kao i sami konačni obračun. Bloodshot ima isti narativ, ali njegova izvedba je urađena strašno siromašno i ispenja već spomenutim šablonskim klišej rješenjima. Bloodshot nema dubinu, nema logiku, nema emotivni, niti psihički razvoj (i to ne smo glavnog lika, već svih likova koji se pojavljuju), nema postepenu gradnju napetosti, nema ništa što bi uključilo gledatelja u sam proces filma. Ali ima akciju.


Posljednjih godina imamo niz žanrovskih filmskih eksperimenata koje karakteriše izbor režisera. Žanrovski filmovi se, u ovom slučaju sci-fi, fantasy i drugi, dosta oslanjaju na vizuelni aspekt, tako da je cilj ovog eksperimenta angažovanje grafičkih dizajnera, tehničara specijalnih efekata i sličnih zanimanja u oblasti režije. Nešto slično kao što su Deadpool i John Wick uradili s angažovanjem kaskadera koji su stvorili jako uspješne franšize. Dave Wilson, režiser Bloodshota, do sada je režirao jednu epizodu u popularnom Netflixovom serijalu kratkih filmova Love, Death & Robots. Možda i ponajbolja epizoda iz tog serijala je njegova - Sonnie's Edge (prva epizoda). Bloodshot mu je dugometražni prvijenac. Dave Wilson je do sada u karijeri pretežno radio kao vizuelni direktor na video igrama kao što su Mass Effect 2, BioShock Infinite, Star Wars: The Old Republic itd. I taj njegov kvalitativni aspekt se primijeti u akcijskim scenama tokom kojih prevladava kompjuterski kreirana fotografija. Iako bi iskusni gledatelj ovakvih tvorevina mogao istaći dvije-tri zamjerke, sve u svemu, Bloodshot ima zaista lijepo odrađene specijalne efekte. Ovo je prvenstveno za pohvalu s obzirom da je film rađen na budžetu nešto većim od 40 miliona. Deadpool je rađen u sličnom budžetskom domašaju, pa možemo reći da i on sam ima vizuelnih boljki. Mnogi naslovi koje stavljamo u sam vrh vizuelnih dostignuća na specijalne efekte troše koliko su dva potonja filma uložila sveukupno. U ovom slučaju izreka koliko para, toliko muzike zvuči prikladno.


Ako ste jedni od onih koji čitaju kritike prije nego pogledaju film, onda ste na pravom mjestu gdje vam mogu, iskreno, reći propustite Bloodshot. Radije pogledajte već spomenuti Upgrade, Ex Machinu ili neki sličan sci-fi naslov. Ako ste ga već gledali i pročitali ste ovaj tekst, šta da vam kažem, žao mi je. Pogledajte spomenute naslove da se malo oporavite.


Bloodshot nije dobio svoju priliku u kinima, a nakon gledanja možemo reći da je nije niti zaslužio. Žao mi je režisera koji, gledajući mu biografiju, zna svoj posao, ali ovdje jednostavno nije imao kvalitene autore. Puno kvalitetniji filmovi se sklanjaju na streaming servise, kako bi u kinima gledali obično smeće. Ako je Bloodshot trebao pokrenuti Valiantov filmski univerzum, onda će doživiti istu sudbinu kao Universalov Dark Universe nakon filma The Mummy. Bloodshot je jedan očajni pucanj u prazno.Ukoliko se nekada odluče za daljnji razvoj univerzuma, onda bi na ovaj film trebali u potpunosti zaboraviti.

   |  

   |  

  • Facebook - White Circle
  • YouTube
  • Instagram - White Circle
  • Twitter - White Circle

evolucijaportal@gmail.com   |   71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina

© 2019 BY e-volution.com