Atlantis: The Lost Empire - jedan od zaboravljenih Disneyevih animiranih filmova



Autor: Adnan Bajrović


Disney je oduvijek bio nezaustavljiva mašina kada su u pitanju animirani filmovi, barem do vremena kada je osnovan Pixar. Potonji su bili možda jedina kompanija koja je sasvim uspješno mogla parirati Disneyu, pa čak ih i nadmašiti u jednom momentu. Ipak, Disney je, čak i u lošim primjerima, znao gledateljima davati animirane filmove koji odišu specifičnom kvalitetom i duhom.


U toj galaksiji filmova, pogotovo animiranih, tj. onih namjenjenih i mlađoj publici, postoje brojni naslovi koji su iz ovog ili onog razloga zaboravljeni ili zapostavljeni. Jedan od takvih naslova je Atlantis: The Lost Empire. Iako nije prvi Disneyev sci-fi film, jeste prvi animirani sci-fi film u kanonu animiranih filmova ove kompanije. I kako ona narodna izreka kaže, prvi mačići se bacaju u vodu (ko još to radi), tako je i Atlantis ispao kao potpuni ekonomski i kritički promašaj. Doduše, budžet od oko 120 miliona za animirani film je u tom periodu bio poprilično velik i riskantan poduhvat.


Centralna figura filma je Milo Thatch, arheolog i avanturista koji je uvjeren da bi mogao pronaći nestali kontinent Atlantidu. No, jednu takvu ekspediciju treba finansirati, a iznos koji je potreban je ogroman. Njegovi nadležni u muzeju ne žele ni raspravljati o tome, ali njegove će probleme riješiti Preston B. Whitmore, stari prijatelj njegovog pokojnog oca. Nakon što se sakupi raznovrsna i šarolika ekipa entuzijasta, ekspedicija će krenuti u potragu za Atlantidom. No, ono što Milo ima u planu kada nađe nestali otok nije ista ideja koju imaju ostali iz ekipe.



Atlantis: The Lost Empire je pravolinijski orjentisan narativ koji ima poprilično predvidljiv zaplet, kao i rasplet događaja. Predvidljivost je u suštini postala sastavnim faktorom avanturističkih filmova i ta se stvar nije promijenila do dana današnjeg. Film upravo zbog takve svoje konstrukcije gledateljima daje jednu jako zanimljivu i uzbudljivu avanturu koja je konstantna i dinamična. Zbog toga će mnogi pomisliti kako film kratko traje, te da je mogao biti malo duži. Ustvari, 95 minuta na 120 miliona budžeta se može i prigovoriti kao kratkim, ali u tih sat i po filma Disney je ubacio sav svoj animirani raskoš.


Film je jedan od posljednjih relikvija vremena kada su animacije ustvari bili crteži, a ne trodimenzionalno dizajnirani filmovi. Štaviše, ovaj je film upravo jedan od prvih pokušaja 3D animacije u kombinaciji s 2D, a stil animacije su zasnivali na onom Mikea Mignole, autora Hellboya. Film je radilo preko 350 dizajnera, umjetnika i tehničara koji su bili okupljeni iz svih studija koje je Disney u to vrijeme posjedovao. S obzirom da je sav talenat i trud otišao u animaciju, Atlantis je u tom pogledu besprijekoran film koji nudi ludu zabavu poput vožnje na rollercoasteru ili nekom sličnom zabavnom vozilu.


S druge strane, sama priča je, kao što je već rečeno, relativno slabašna i ona je u potpunosti potčinjena avanturi. Taj postupak nažalost škodi i likovima koji su redom kategorični i jednodimenzionalni. Naravno, iz studija su uspjeli postići šarolikost u likovima, ali su svi oni u tom naumu postali beskarakterni. Oni su ono što rade i ono što rade to su oni. Pa čak i glavni lik ima tu boljku iako se on u nečemu ističe, jer on posjeduje motivaciju koja ga pokreće. Ostatak ekipe, barem devedeset posto nje, jednostavno popunjava prostor ili je u službi comic reliefa.


No, ovo je problem kada ga gleda odrasla osoba. Onima za koje je namijenjen, a to je mlađa populacija, ovakve stvari ne zapadaju previše za oko. Ipak, moram priznati, Atlantis: The Lost Empire nema one duboke životne mudrosti kao neki njihovi raniji radovi poput The Lion King, ili ako je ima ona je slabo istaknuta i potopljena je silnom akcijom. Opet, film mlađim gledateljima (ali i onim starijim) može potaknuti istraživački duh, zainteresirati ih za mit o Atlantidi. Ovakvi nas filmovi čine onima što ćemo biti kada odrastemo. Otvoreni za nove stvari, iskustva i avanturu.



Mogući razlog zapostavljanja ovog filma jesu neki drugi narativno kvalitetniji filmovi koji su izlazili u tom periodu kao što je Spirited Away ili pak Treasure Planet od Disneya koji je nastavio taj sci-fi trend, ali u boljem tonu nagrađen, u konačnici, nominacijom za Oscar. U godinama koje su sljedile film je dobio svojevrsni mini kultni status, no, na kraju ipak, Atlantis: The Lost Empire ne zaslužuje biti zapostavljen, jer je gledanja vrijedan film.


Disney posljednjih godine počinje s novom generacijom filmova koji njihove klasične priče postavlja u live-action područje. Do sada smo gledali neke od njihovih najpopularnijih priča kao što su The Lion King, Dumbo i Alladin. Film koji zaslužuje jedan sličan tretman i koji zaslužuje bolje ispričanu priču je upravo Atlantis: The Lost Empire. Za dvije godine će biti dvadeseta godišnjica od izlaska ovog filma i, ko zna, možda nas Disney i obraduje live-action verzijom ovog filma.

   |  

   |  

  • Facebook - White Circle
  • YouTube
  • Instagram - White Circle
  • Twitter - White Circle

evolucijaportal@gmail.com   |   71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina

© 2019 BY e-volution.com