13 književnih prijedloga za čitanje ove jeseni!



Dugi, oblačni, kišni, dani su stigli. Kada nakon škole ili posla dođete kući nemate energije ni za šta. U tom slučaju, E-volucija ima savršeno rješenje za vas. U nastavku vam donosimo listu od 13 romana koje biste trebali pročitati ove jeseni. Naravno, u izbor nisu ušle knjige o kojima smo već pisali na portalu, zbog čega vam, ukoliko ste neke naslove s ove liste već pročitali, preporučujemo da posjetite našu kategoriju za literaturu i pogledate naše preporuke, recenzije i kritike.



- Via Appia, Emina Smailbegović


„Zovem se Kozimo Meštrović“, naslov je prvog poglavlja ali i protagoniste romana kojemu, u snijegom okovanoj Đenovi, ne preostaje ništa drugo nego da sluša svog cimera Grka, koji citira samog sebe, te da se osvrne na svoj put koji ga je dotle doveo. Na ovom retrospektivnom putovanju čitatelj će upoznati jednog pisca u nastanku kojem će mnoge sile pokušati ugušiti i ubiti motivaciju za stvaranjem pisane riječi. Život, kažu, piše romane. A i jedno i drugo određuje putovanje. Kozimovo životno putovanje je njegova Via Appia. Put koji svako od nas jednom u životu mora preći. Odgovori koje pronađemo postaju dijelom životnog iskustva, a ne konačna istina, jer ona, kao što Ecovi romani pokazuju, u konačnici i ne postoji.


- Kintsugi tijela, Senka Marić


Ovaj je roman izašao još prošle godine u Buybookovom izdanju. Roman govori priču pripovjedačice o njenom sukobu s rakom koji je preživjela. Iako je to u određenoj mjeri priča o stvarima koje je sama Senka prošla, roman prevazilazi granice biografskog i ličnog, postajući roman o ženi u borbi protiv zlućudne bolesti. Ukoliko još uvijek niste pročitali roman Kintsugi tijela je upravo osvojio nagradu Meša Selimović za najbolji roman, što je još jedan od razloga zbog kojih ne smijete propustiti ovo djelo.


- Hiljadu jeseni Jakoba de Zuta, David Mitchell


David Mitchell mi je za veoma kratko vrijeme postao jednim od omiljenim savremenih autora. Iako sam se s djelom autora upoznao prvo preko filma Cloud Atlas, ubrzo sam pročitao istoimeni roman, a nakon njega i Slejdovu vilu te Hiljadu jeseni Jakoba de Zuta. Mitchellova poetika zrači pastišem, postmodernističkim igrama između žanrova, historije i ironije, a pri tome odiše kreativnošću i originalnošču. U ovom je slučaju riječ o romanu koji je smješten u period 19. stoljeća i kolonizacije Japana. Holandske trgovinske kompanije zaposjedaju luke širom obala Japana, a samim time direktno utiču na život Japanaca koji se svim silama trude zadržati tradicionalni način života. Obimno i po sadržaju šaroliko djelo ne samo da će vas zabaviti tokom jeseni, već će vas možda natjerati da zavolite Davida Mitchella, ako već niste.


- Tajfun, Joseph Conrad


Što se tiče Conrada i njegovog stvaralaštva smatram da je izuzetno potcijenjen autor kada pričamo o klasičnim umjetnicima. Svojevremeno Conrad je bio jedan od začetnika perioda modernizma u književnosti, a njegova djela su većinom bila bogata avanturističkim duhom koji je služio kao prikaz ili svojevrsna kritika kolonijalizma. Međutim, dok svi primarno fokus stavljaju na njegovo najpopularnije djelo Srce tame, druga djela ostaju relativno zanemarena. Tajfun je novela o borbi čovjeka i prirode. U njoj, u liku pripovjedača, bivamo na pučinu gdje jedan brod biva zatočen usred tajfuna. Conradovo poznavanje moreplovstva, te detaljno opisivanje broda i oluje u vama će stvoriti doživljaj kao da ste uistinu bili na pučini s ostalima.


- Kelvinova nula, Sead Mahmutefendić


U pitanju je autor kojeg sam relativno skoro otkrio. Sead Mahmutefendić je autor je napisao desetak romana. Ono što me je poprilično impresioniralo u ovom romanu jeste Seadov način stalnog iznevjeravanja horizonta očekivanja. Počevši od samog naslova do radnje u romanu. A radnja je poprilično jednostavna. Služavka se zaglavi u liftu vile čiji su vlasnici otišli na odmor i neće ih dugo biti. Šta joj je činiti za sve to vrijeme i kako da se izvuče. Svima je poznat period kada su romani toka svijesti bili izuzetno popularna forma: od Joycea do Prousta bilo ih je mnoštvo. Ipak, kada detaljno pogledam formu ovog romana mogu slobodno reći da je ovo možda najbolji primjer romana toka svijesti koji sam imao priliku da pročitam. A vjerujem i vi ako mu date priliku.


- Dobar sin, Pascal Bruckner


Izuzev nekoliko naslova ova lista se može okarakterisati kao postmodernistički orjentisanom. Dobar sin je još jedan od primjera postmodernističke proze, tačnije polubiografskog romana s obiljem autoreferencije, ironije i teorije. Odrastao u postratnom periodu uz oca koji je bio antisemit i rasista, te majku koja je čitav život mužu dopuštala da je tuče i ponižava, Pascal piše roman o tome kako je sve činio da u starosti ne bude poput oca. Taj ga je put odveo do filozofije, do Jean Paul-Sartrea i drugih savremenika, što je rezultiralo njegovom odbranom doktorskog rada kod mentora Rolanda Barthesa. No, iako je stekao veliko znanje, moderne stavove, postao daleko bolji čovjek nego što je mislio da njegovo bolešljivo tijelo može podnijeti, ipak na kraju nije mogao pobjeći od oca i majke. Je li to bila ljubav prema njima ili neki drugi oblik privrženosti? Odgovor je skriven negdje na stranicama knjige Dobar sin.


- Mjerenje svijeta, Daniel Kehlmann


Ovo je zabavan i pitak roman koji će vas uvuči u svijet pionira koji su svojom tvrdoglavošću i oštroumnošću mjerili najveće planine ili najduže rijeke kada je to skoro bilo nemoguće i iziskivalo je jako puno posla. Nijemci su prije nekoliko godina i ekranizovali ovaj roman, ali radi količine radnji i lokacija, mislim da je možda bolje da pročitate djelo. Pitkost romana znači da on stilski nije raskošan, napisan relativno jednostavnim rečenicama, zbog čega će vam kišni jesenski dani teči daleko brže nego što bi to inače bio slučaj.


- Uhvati zeca, Lana Bastašić


Lanin roman prvijenac osvojio je svu čitalačku publiku na Balkanu, a ukoliko ga još uvijek niste pročitali onda ostavite ovu listu i bacite se na posao. Uhvati zeca je bio u užem izboru za dvije velike nagrade: Meša Selimović i NIN. Uhvati zeca nije roman koji se čita radi onoga što će doći na kraju, nego zbog onoga što se dešava na stranicama. Stilski zrelo i blistavo Lana razvija roman ceste koji u svojoj pozadini odmotava puno deblje klupko priča: od rata do kritike i značaja žene u društvu i književnosti.


- Crvena kuga, Jack London


Kada neko spomene ime Jack London svima nam automatski na pamet padne njegov klasik Bijeli očnjak. London je umro sa svega 40 godina i iza sebe je ostavio oko 20 romana i još mnogo drugih tekstova, poezije itd., no ono što je mene posebno iznenadilo jeste njegov kratki izlet u naučnu fantastiku (dodatno je tome doprinijelo to što do sada u stručnoj literaturi nisam vidio da se njegov izlet uopšte spominje). Riječ je o romanu Crvena kuga koji je nastao 1915. godine, dakle godinu dana prije njegove smrti. Na početnih nekoliko stranica zatičemo dječaka i njegovog djeda kako lutaju razorenim postapokaliptičnim svijetom. Vrijeme radnje je 60 godina nakon što je kuga misterioznog porijekla u 2013. godini pokosila 99% svjetskog stanovništva. Sve to saznajemo tako što će djed svojim unucima okupljenim oko vatre pripovijedati o prošlom svijetu i stvarima koje su tada postojale. Iako se London ne dotiče nekih tehnoloških i naučnih predviđanja i slično, ipak svojim pripovijedanjem uspijeva stvoriti sliku svijeta koja nije daleko od naše stvarnosti. A što se tiče društvenog uređenja u postapokaliptičnom svijetu, pa mislim da London i nije bio previše optimističan što se tiče racionalnosti ljudske rase. Rekao bih čak da je taj svijet u romanu Crvena kuga svijet koji je prethodio onome kod Wellsa u romanu Vremenska mašina. Eto ko do sada nije pročitao preporučujem mu ovo djelo koje je napisano još prije 113 godina, a može se reći da je podjednako relevantno kao i tada.


- Omon Ra, Victor Pelevin


Roman Omon Ra će vas zadiviti svojom misterijom i iznenađenjima koja ćete primati kao i glavni lik Omon. On je napokon dobio priliku da ispuni svoj dječečki san - da bude astronaut i posjeti Mjesec. No, kada do toga dođe on će uvidjeti da u sovjetskom raketnom sistemu neke stvari nisu tačno onakve kako se prikazuju javnosti. Prije svega, tehnologija. Omon Ra je roman ispunjen ironijom i apsurdom koji će vas držati do kraja iako sama premisa romana nije posve originalna.


- Istorija bolesti, Tvrtko Kulenović


Roman je to o piscu koji je ostao u ratnom Sarajevu, roman je to o ratu i smrti. Međutim, to nije samo jedna hronika ratnih događaja, Istorija bolesti je duboko emotivan roman jednog pisca gdje se početak bombardovanja podudara sa smrću njegove majke. Istorija bolesti je, ma koliko to trivijalno zvučalo, priča o smislu života na mjestu u kojem smrt kraljevuje. Upravo zbog toga, roman se u najkraćem obliku može promatrati kao romanom toka svijesti, ali i kao metafizička tvorevina u kojoj se fragmenti junakove stvarnosti prepliću s esejističkim, teoretskim, literarnim fragmentima preko kojih upravo junak pokušava pronaći potvrdu da je živ.


Tvrtko Kulenović je za svoga života stvorio mnogobrojna djela: zbirke pripovjedaka, putopise, romane, knjige eseja (Lektira I, II i III kao možda najreprezentativnije), desetak radiodrama. 2015. godine Tvrtko Kulenović je bio i jedan od laureata za Nobelovu nagradu za književnost. Pisanom je riječi doprinijeo ne samo bosanskohercegovačkoj književnosti, već i kulturnom naslijeđu čitavog Balkana. Vijest o njegovoj smrti, 13. aprila 2019. duboko je potresla cijeli književni svijet u BiH. No, dokle god budemo čitali njegova djela Kulenović će još dugo živjeti u i kroz njegova djela. A ako još uvijek niste imali priliku da pročitate nešto od njega, Istorija bolesti je vjerovatno dobar prijedlog za početak.


- Isijavanje, Stephen King


Nije potrebno trošiti riječi niti na roman niti na njegovog autora. Isijavanje je svima ako ništa poznato preko Kubrickovog istoimenog klasika. Ipak, urgiram da je potrebno da pročitate knjigu te da sam film nije dovoljan. Zašto? Zato što ove jeseni u kina dolazi ekranizacija romana Dr. Sleep koji je direktni nastavak na Isijavanje. Film i roman Isijavanje nisu iste stvari, a kako bi bolje shvatili film s Ewanom McGregorom u glavnoj ulozi, ponovno vraćanje Kingovom klasiku je obavezno.


- Kap veselja, Selvedin Avdić


Kap veselja se strukturalno razvija preko dva lika: Mirana, povratnika u grad, i neimenovanog šefa sale hotela Metalurg. Ovom prvom čitamo misli, a od potonjeg čitamo šta o svemu tome misli. U toj okvirnoj priči mi ćemo naći grad koji kao da stoji na ivici ambisa, likove zarobljene u nekom bezvremenskom limbu nesvjesno svjesnih svog pakla. Nešto tipa kao u romanima Kafke, kroz Avdićev se roman provlači doza bizarne lucidnosti koja stremi ka onostranom, fantastičnom, strašnom. Ovome prigoduju i jako dobro kreirani likovi. Sjećam se da su u jednom Romerovom zombi filmu živi mrtvaci opsjedali tržne centre što se interpretiralo kao onim što su oni u stvarnom životu radili i priželjkivali. Na tom osnovu funkcioniraju i likovi u ovom romanu. U postapokaliptičnom svijetu oni nastoje biti isti oni ljudi kakvi su bili prije apokalipse u nekim prošlim minulim vremenima.

   |  

   |  

  • Facebook - White Circle
  • YouTube
  • Instagram - White Circle
  • Twitter - White Circle

evolucijaportal@gmail.com   |   71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina

© 2019 BY e-volution.com